Liturgija ove nedjelje govori o bezgraničnom milosrđu i Božjoj dobroti prema nama grješnicima i potiče da sadržajnije ispovijedamo svoju vjeru na početku svete mise i zahvalnije prihvaćamo darovano nam oproštenje. Pavao u svojoj poslanici Galačanima najavljuje glavnu temu - opravdanje ili ispravan odnos s Bogom koji se može postići krsnom vjerom u Isusa Krista, bez starozavjetnih propisa o obrezanju. Za Pavla je naglašavanje starozavjetnog puta spasenja značilo da bi Kristova smrt bila uzaludna. Ta je smrt zajedno s uskrsnućem središnji događaj objave kojim su odpočela "posljednja vremena" ili završna faza Božjega plana o ljudima. Čovjek postaje prijatelj s Bogom tako da prihvati ljubav Božju očitovanu u Kristovoj smrti i uskrsnuću. Drugog puta nema. U evanđelju je farizej Šimun želio iskušati Isusovo proročko znanje i ponašanje. Isus prihvaća poziv na gozbu na kojoj mu prilazi žena grešnica. "Grešnica u gradu" znači da je bila udana za carinika te mu aktivno pomagala u nepravednom ubiranju poreza, ili je mogla biti prostitutka jer je i to postojalo u Palestini Isusova vremena u gradićima s mješovitim stanovništvom. Svakako, svi su u gradu znali njezino moralno stanje i tako se prema njoj ponašali da su je izbjegavali kao odpisanu i nepopravljivu. Očito je željela izvući se iz takvog stanja pa je u Šimunovu kuću došla tražeći od Isusa vidljivi znak oproštenja. Činjenica da je Isus nije odgurnuo njoj je bila dovoljno jasan znak. Suze, brisanje kosom, cjelovi poštovanja i miomiris su izraz zahvalnosti za dobiveno oproštenje. Farizej Šimun prigovorio je Isusu što razgovara sa grešnicom. Ona se iskreno kaje i Isus joj oprašta grijehe. Isus pred sobom ne gleda grijeh nego grešnicu. Kršćansko je pravilo da grijeh treba mrziti, a grešnika ljubiti. Bog raskajanom grešniku oprašta bez njegovih i njezinih prethodnih zasluga. Zgoda nam pokazuje svetopisamski korijen sakramenta izmirenja ili ispovijedi: kao što je raskajana grešnica tražila vanjski znak oproštenja koje Bog po Isusu dariva, tako tražimo i mi u osobnom izmirenju i pokajničkom činu na početku euharistijskog slavlja.
11. Nedjelja kroz godinu
