Na današnji dan 1991. godine dvije časne sestre, dvojica svećenika te šestorica civila kukavički su zarobljeni, odvedeni u Korenicu gdje im je priređen javni linč te mućenje danima.
Slunjski župnik Mile Pecić tražio je osiguranje JNA sa poligona da osiguraju posjet spaljenom selu Vaganac gdje su ostale starije osobe o čijoj sudbini ništa ne znamo. Pridružile su se časne sestre Amalija i Mihaela, vlč. Joso Bogović, Mile i Marko Knežević te Nikola Nikolić /Vagančani/, Dražen Rendulić iz Rakovice, Mile Lukač i Ivan Magdić Jurkan iz Slunja.
JNA ih je pratila preko Plitvica do Ličkog Petrovog sela gdje su izručeni niškim specijalcima. Ovi su ih pratili u obilasku spaljenog sela Vaganac. U ruševinam je trebalo kopati i tražiti ostatke nestalih osoba a za to je trebalo vremena, opreme i ljudi.
Vraćali smo se natrag pred noć neobavljena posla. Na izlasku na glavnu cestu u mjestu Prijeboj iskočili su iz šume knindže /tako su se predstavili/, paravojna formacija poznata po zlu glasu čiji je zapovjednik bio kapetan Dragan. Počeli su nas pogrđivati, udarati i s uperenim automatima pratili su nas u Korenicu. Ovdje nas je dočekala rulja. Oduzeli su nam vozila i morali smo ići kroz tu masu koja nas je udarala nogama, šakama, kišobranima.
U podrumu policijske postaje čitavu su se noć izživljavali nad nama. Čuli su se u noći jauci, vrata su ćelije bila krvava. Stavljali su nož pod vrat. Svi smo bili isprebijani, izranjeni. Rulja je vani slavila i tražila da neke od nas izvedu. Časne sestre su bile u drugoj podrumskoj ćeliji. Zavirivali su u njihovu ćeliju a one su im rekle da one mole za njih i da ne mogu mrziti. Sutradan časne sestre su odlučili pustiti i odredili da ih slunjski župnik vozi. Bili smo uvjereni da idemo na strijeljanje. Ipak, izručili su nas našim braniteljima koji su držali položaje na prilazima koranskom mostu (Drežničko Selište).
Na sve smo strane pisali i tražili pomoć za zatočene koji su ostali u Korenici izloženi neljudskom postupanju. Njihova su imena bila na međunarodnom crvenom križu a preko neformalnih kanala na sve smo strane tražili njihovo oslobađanje. Neki su pušteni nakon tri mjeseca. Vlč. Joso Bogović odveden je u Beograd /na Batajnicu/ gdje je bio podvrgnut strahovitom mučenju. Pušten je početkom 1992. godine. Od zadobivenih povreda nije se oporavio. Nakon godinu dana zadnji su izišli Dražen Rendulić i Nikola Nikolić. Svi nose rane na duši i tijelu. Ovo je bila jasna poruka agresora i srpskih paravojnih formacija da ne žele nikakav dijalog i suživot. Ova primitivna politika sile doživjet će svoj slom ali uz velike žrtve na obje strane. Sjećamo se naših žrtava, naše strpljivosti i vjere u pobjedu istine. Ovo svjedočanstvo ponavljamo zbog naših mladih da znaju kako je dragocjena sloboda i mir. U slobodi i miru svaki dan je blagdan!
Župa Slunj
