Ove nedjelje polako smo došli do kraja ove liturgijske godine. Proslavili smo svetkovinu Krista Kralja svetim misama u 9 i 11 sati. Nakon svete mise u 11 sati bio je izložen Presveti Oltarski Sakramenat. Na ovaj dan naša župa ima godišnje klanjanje kada moli za sve potrebe župe i župljana. Svečani blagoslov sa Presvetim bio je u 16:30 sati.
Evanđelist Matej izostavlja barokni opis posljednjeg suda židovskih apokalipsa. Iznosi ono najnužnije: prijestolje slave, anđeli koji sabiru sve narode i razlučuje ovce od jaraca. Svi narodi su sa sabrani pred Kristom.
Sud nije razdvajanje Židova od pogana, nego dobrih i zlih. Krist na kraju vremena ne dolazi da bi osudio, već da bi spasio i dao vrijednost onomu što je napravljeno. Isus nas vraća u sadašnjost i želi da shvatimo njegovu važnost, važnost sada. Kao da nam želi reći: tada će već sve biti odlučeno. Naša sadašnjost poprima oznaku nade, upravo zahvaljujući Sudu. Sve, pa i najsitnija i najbanalnija djela, kao što je pružiti ili uskratiti nekomu čašu vode, postaje izbor vječnosti, odlučujući dio ljudskosti.
Zagorčati život ili pomoći bližnjemu, tlačiti ili osloboditi subrata, uvrijediti nekoga ili mu pokazati poštovanje, iskorištavati siromašne ili s njima podijeliti koru kruha, odbiti ili prihvatiti stranca – sve to znači promicati ili sprječavati ostvarivanje, dolaženje Božjeg kraljevstva. Djela milosrđa su znakovi blizine Kraljevstva. Ljubav je bitno oruđe za uspostavu Božjeg kraljevstva. Zapovijed Isusa Krista jest zapovijed ljubavi. No, u današnje vrijeme, kad je ova riječ od banalne uporabe izgubila sjaj i veličinu, potrebno je prisjetit se što ona doista znači u kršćanskom smislu. Ljubav, nije to puki osjećaj koji danas jest, a sutra ga nema. To je raspoloživost naše duše prema poticajima Duha Svetoga koji onda otvara prostor u našem srcu za svakog čovjeka i daje nam moć ljubiti svakog pojedinog kao samog sebe. Biti Kristov znači ljubiti svakog čovjeka onako kako je Isus ljubio nas. Prepoznati u svakom čovjeku Isusov lik. U svakom potrebitom prepoznati Krista! To znači živjeti! Tako se dobiva karta za Nebo! Nemojmo zaspati na našem životnom putu, jer postoji opasnost da se probudimo prekasno i da čujemo riječi: „Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim!“ Budimo budni i trsimo se na našim životnim stazama, da tada čujemo ovo: „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta.“ Sva naša djela neka blagoslivljaju Gospoda, da sretno stignemo u vječnost!
