Prve nedjelje došašća 3. prosinca 2017. g. zakoračili smo u novu crkvenu godinu. Sveta misa u 9 sati slavljena je u crkvi sv. Mateja u Širokoj Kuli, a misa u 11 sati u župnoj crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku.
Pod svetom misom u 9 sati u Širokoj Kuli prvu adventsku svijeću zapalila je ministrantica Maja Nikšić dok je u Ličkom Osiku prvu svijeću zapalila najmanja ministrantica Petra Rukavina.
U Širokoj Kuli prvo čitanje pročitala je Ivana Đapić, psalam je pročitala Lucija Orešković, a drugo čitanje gđa. Vranešić. Molitvu vjernika je pročitala Maja Nikšić.
Prvo čitanje u Ličkom Osiku čitala je Petra Knežević, psalam Lucija i drugo čitanje Maja Lasić. Molitvu vjernika čitali su ministranti.
Jedan mudri pisac jednom je zapisao: „Vjernik se ne postaje time što čovjek samo čuje Božju riječ, što sluša neku propovijed. Vjernik se postaje u onom trenu kad čovjek posluša Božju riječ i kad je zasadi u srce i počne o njoj razmišljati, kad toj Riječi kaže svoj „da“ te je počne prakticirati.“ „Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas... Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!“
Počela je nova crkvena godina, crkveno doba, vrijeme Adventa, uvijek radosnog došašća Spasitelja našega – Isusa Krista. Došašće ili Advent jedno je od onih vremena koje liturgija naziva „milosnim ili „svetim“ vremenom jer je u njemu Božja ljubav posebno djelotvorna. Cilj je te djelotvornosti da se ojača vjera i produbi želja za Bogom. Vrijeme došašća je vrijeme iznenađenja, srušenih lažnih sigurnosti; to je vrijeme napetosti prepune nestrpljive ljubavi u kojoj se planovi postavljaju na drukčije temelje; snovi se raspršuju i ponovno slažu; koraku se daje drukčiji smjer; vrijeme je to u kojemu nemoguće postaje mogućim. Tko bi htio propustiti to vrijeme? To i takvo vrijeme je plodan prostor našeg duhovnog rasta kojemu prijete neljudske ubrzanosti i prisile.
Pogledom prema Kristovu ponovnom dolasku svi događaji svakodnevnog života zadobivaju posebno značenje i vrijednost, snagom konačnog događaja. Česti zahtjev koji se veže uz došašće je: ići u susret Gospodinu. No, da Bog nije krenuo prema nama nikad ga ne bismo susreli. U milosnom smo vremenu došašća, u vremenu kada razmišljamo i pripravljamo se na proslavu spomena prvog Kristova dolaska, ali isto tako iščekujemo njegov drugi dolazak. Kršćanin zna da je Mesija, Krist, već došao. On zna da je Uskrsli s nama i da nam život daje. On zna da će Gospodin ponovno doći da nam očituje kako je ljudska povijest imala smisla te da nas uvede u svoje vječno svjetlo. Doći će dan, dan Gospodnji, kad ćemo upoznati njegovu ljubav i smisao svoje ljudske sudbine. Smisao mnoštvo patnji, križeva i suza u našem životu. Tada će nestati suza i plača. Bog će sve učiniti novim. Taj dan je blizu svakome pojedincu, a jednom će se ostvariti za sav ljudski rod. Zbog toga živimo kao vjernici u nadi prožetoj dubokom radošću.
Biti radostan to je kršćanin u današnje vrijeme. Recimo, ja znam da Krist, moj Gospodin i moj Spasitelj živi i da će opet doći. Ja ga želim radosna i čista srca dočekati. Današnja evanđeoska prispodoba, evanđelista Marka, govori nam o budnosti. Budnost koju Krist zahtjeva znači odvraćanje od grijeha, oholosti, nemara, površnosti, ignoriranja, ogovaranja, psovki i sebičnosti. Bdjeti znači okrenuti se k Bogu, u kome je naša radost i spasenje. Neka staro nestane, a dođe novo. I tad ćemo vidjeti koliko me Spasitelj poštuje i voli! Bog nam došašćem govori: probudi se; pred tobom je život i u tebi je život. Hodaj, izabiri, ako pogriješiš moli oproštenje; ponovno se pridigni, uči, plači, trpi, rasti, skači i pjevaj, raduj se – živi! Nemoj prespavati život ili biti nepokretan, jer nisi siguran što to Bog od tebe očekuje. Otkrij to – živeći, pokretan onim za što znaš da dolazi od Boga – pokretan ljubavlju. Došašće je vrijeme sveto, budno bdiju srca vjerna, riječju, djelom zauzeta u ljubavi neizmjerna. Nebo zemlju blago dira jer Bog narod svoj pohodi, dođi Kneže željnog mira, u svakom se srcu rodi.
