Proljeće je službeno pred vratima i ne preostaje ništa drugo nego uživati u svim njegovim blagodatima. Rijetko da itko može odoljeti proljetnom suncu, mirisima i bojama prirode. Pučka meteorologija tumači da sa blagdanom Svetog Josipa prestaju svi mrazovi (ukoliko ih je bilo), a sunčan dan ovog sveca nagovještava užitak u proljeću jer kako narod kaže dobro se proljeće izrana poznaje. Upravo je to bio razlog da je dan Sv. Josipa poštovan kao početak novog vegetativnog ciklusa. Ovaj svetac otvara dražesnu i uzbudljivu proljetnu sezonu jer po narodnom vjerovanju i stari kolac se nada da će postati zelen.
U mnogim krajevima naše domovine štovanje ovog sveca povezano je sa šumom, cvijećem i poljodjelskim radovima. Premda su običaji uz svetkovinu Josipova skoro pa zaboravljeni, vrijedi ih se prisjetiti. U okolici Senja Sv. Josip je prvenstveno bio šumski svetac koji je obilazio stabla i kucanjem čekićem po njima unosio vegetaciju – pucketanje stabala. Tako je nastala izreka: Josip kuc – drvo puc. Postojale su zabrane odlazaka u šumu na taj dan jer se vjerovalo da prijeti opasnost da padne kakva grana i ozlijedi posjetitelja. Kasnije su se zabrane odnosile samo na šumare koji nisu smjeli raditi toga dana, a i općenito bi prestajala sječa stabala koja bi se nastavljala tek na jesen iza Miholja. U Kaštelama se njegovao običaj izrade vijenaca od svježeg proljetnog cvijeća koji su se posvećivali ovom svecu za zdravlje djece i obitelji. U Istri je bio prisutan običaj cijepljenja voćaka jer se prema predaji o zarukama Marije i Josipa vjerovalo da će procvjetati i zasađene voćke onako kako je prolistao Josipov štap.
Predaja Sv. Josipa opisuje kao skromnog, jednostavnog i poštenog čovjeka, te čestitog radnika koji se skrbio za najsvetiju obitelj. Njegovim spomendanom smatra se još i 1. svibanj – Josip radnik. Zaštitnik je očeva, muževa, svih obrtnika, radnika, ali i trudnica, nerođene djece i umirućih.
Osim crkvenog vjerovanja i pučkih običaja, Sv. Josip ima posebno mjesto jer je jednoglasnom odlukom Hrvatskog sabora u lipnju 1687. g. proglašen zaštitnikom hrvatskog naroda, a kao trajni spomen na tu odluku 2008. g. na ulazu u Hrvatski sabor postavljen je njegov reljef.
Izvor: Crometeo