U petak 21. rujna svečanu svetu misu na blagdan sv. Mateja u starodrevnoj crkvi sv. Mateja koja je bila srušena, ali opet sagrađena - u župi koja je pred dvije godine proslavila 200 godina svoga postojanja; predvodio je biskupijski kancelar i tajnik biskupa preč. Mišel Grgurić u suslavlju domaćeg župnika preč. Luke Blaževića.
Na misi se skupio lijepi broj vjernika usprkos radnog dana. Kako je običaj u Širokoj Kuli sv. Matej se slavi na dan datuma, ali zbog svih Kuljana koji su razasuti po cijelom svijetu uvijek se slavi trodnevnica. Prva dva dana, u petak i subotu, će predvoditi preč. Mišel Grgurić, a središnji dio euharistijskog slavlja biti će ove nedjelje kao i svake godine koje će predvoditi don Matej Ećimović.
Propovijed preč. Mišela:
Draga braćo i sestre, danas Crkva slavi sv. Mateja, apostola i evanđeliste, moćnog zaštitnika vaše župe. Znam da mnogi ste puno puta slušali životopis sv. Mateja, ali neke stvari vrijedno je ponoviti jer ponavljajuću utvrđujemo gradivo, a govoriti o sv. Mateju nije bilo kakvo gradivo već je govor o svecu zaštitniku čijem primjeru obraćenja se možemo diviti i ustrajati na hodu vjere da kao sv. Matej i mi, iako vjerni Kristu, moramo naučiti još više nasljedovati našega Spasitelja, baš kao i Matej koji je sve ostavio i pošao za Kristom.
Matej je po narodnosti bio Židov, koji je po zanimanju bio carinik. Služba carinika židovskom narodu je bila mrska, jer ih je sjećala na njihovo ropstvo kada su morali davati danak i jer su carinici u većini slučajeva zlorabili svoju službu i naplaćivali veći porez nego je trebalo, zapravo varali su i pljačkali one koji su bili, rečeno današnjim rječnikom, bili porezni obveznici. Matej se prije svoga obraćenja zvao Levi i imao je oca Alfeja. On je pobirao carinu u gradu Kafarnaumu na sjeverozapadnoj obali Genezaretskog jezera. I dok je jednog dana Levi sjedio u carinarnici koja se nalazila na ulazu u grad i ubirao porez od svoga naroda naišao je Isus koji ga je pogledao i rekao mu: „Pođi za mnom!“ I kaže nam današnje Evanđelja da je Matej ustao i pošao za Spasiteljem. Možemo zamisliti da se Matej u taj trenutak osjećao čudno, kao da je nešto čudno strujalo do njegovog srca, ali to je bio Božji poziv na koji Matej nije ostao ravnodušan, već se trgnuo i odlučno pošao za Kristom.
Braćo i sestre bio je ovo susret grešnika i njegovog Spasitelja. Milosrdne Isusove oči prodrle su ravno u Matejevo srce. Možemo reći toplina Isusovog pogleda rastopila je hladno grešnikovo srce. Možda Matej do tada nije shvaćao Božju ljubav, ali na Isusov poziv nije se mogao oduprijeti, već mu je preostalo samo jedno – ići za onim koji ga je pozvao. Tako je carinik Levi u isti čas bio svladan i odmah ustade, potaknut Božjom milošću pođe za Isusom. Ostavio je carinarnicu, svoju obitelj, kuću, rođake i prijatelje, svoj zavičaj i pošao za Kristom.
Samo onaj koji vjeruju Kristu može radikalno ostaviti sve svoje užitke i slijediti ga. Znamo iz Evanđelja da je bilo puno onih koje je Isus pozivao, ali nisu imali snage sliediti ga jer kaže imali su velik imetak, nisu mogli ostaviti kuće svoje, sve ono što im je drago i podložiti se volji Božjoj. Ali nije tako sa Matejom. Da se Matej stvarno obratio vidi se najbolje iz toga što je ostavio ne samo grijeh, nego i svaku mogućnost koja bi ga mogla udaljiti od Boga. Znao je da carinska služba pogibeljna za njegovu dušu zato se odrekao i te službe. Ali ne samo da se odrekao te službe, nego se odrekao i svoje samovolje i potpuno se podložio Božjoj volji i sve svoje povjerenje stavio u Božje ruke. Farizeji, kao i današnji ljudi, smijali su se toj njegovoj odluci. Nisu mu vjerovali da se obratio, kao što ni mi danas ne dajemo nekome za pravo da je promijenio svoj način života. Kada vidimo neku osobu za koju znamo da je imala loš način života da se okrenula prema dragom Bogu, onda kao da jedva čekamo da ta osoba napravi ponovno krivi korak kako bismo se mogli naslađivati. Ali ako smo pravi vjernici onda moramo pridržavati za ruku onoga koji tek uči hodati u vjeri, moramo mu biti potpora kako ne bi pao i tako sebi naudio.
Draga braćo i sestre, još je jedna radikalna promjena bila kod carinika Levija. Kao uspomenu na svoje obraćenje Levi je promijenio svoje ime u Matej što u prijevodu na hrvatski znači „Božji dar“. Zaista možemo reći da je Božji dar odvratiti se od lošeg življenja i odlučiti se slijediti Isusa. Velika je to Božja milost kada se čovjek obrati. Ali primjećujemo jednu čudnovatu stvar. Matej nije išao tražiti svoje obraćenje, već je Isus došao k njemu i pozvao ga na novi život. Mi smo navikli da kada nas nešto boli idemo k liječniku, ali, Božja logika je obrnuta, ovdje liječnik duše dolazi k onom koji je bolestan i nudi mu lijek spasenja. To je upravo svima nama potrebno, braćo i sestre. Da Isusa koji neprestano kuca na naša vrata konačno pustimo u naše srce i da nam udijeli taj veliki Božji dar – iskrenog življenja s Njime. Matej je prihvatio obraćenje ali je htio da i ostali prihvate Isusa u svoja srca. Zato je odmah nakon svoga obraćenja priredio u svojoj kući gozbu u čast Isusovu i na gozbu pozvao svoje mnoge prijatelje, među kojima je bilo i carinika i grešnika, ne bi li im tako ponudio priliku da i oni odlučno krenu za Isusom. Vjerojatno je Mate mislio da ako ih poveže s Isusom za vrijeme večere da će i oni čuti Božji poziv i tako se obratiti. I dobro je mislio Matej i vjerojatno je Isusov poziv došao do svakog srca na toj večeri, ali vjerojatno se nisu svi obratili kao Matej i to samo iz jednog razloga – jer nisu rekli svoj da Isusu. Nisu mu dopustili da njegova milost zahvati njihova grešna srca.
Braćo i sestre, Isus kucana naša vrata baš kao što je pokucao i na Matejeva, ali na nama je da rečemo svoj da ili ne. Isus ne želi na silu ulaziti ni u čiji život. On se blago nudi, a mi odlučujemo o vratima naših srdaca. Matej je nakon obraćenja pošao za Isusom, i Isus ga je imenovao apostolom. To je bio motiv Mateju da nasljeduje Isusa na ovozemnom putu, u njegovoj nauci, ali i u njegovoj muci i smrti. Pratio je Isusa po Palestini kada je išao k svakoj izgubljenoj ovci doma Izraelova. A, nakon što je Spasitelj uzašao u nebo, on je pošao propovijedati Radosnu vijesti svakom stvorenju i tako je napisao Evanđelje u kojem opisuje Isusov život i muku, ali i Židovima na temelju ispunjenih proročanstava dokazuje da je Isus uistinu Božji Sin, Spasitelj svega svijeta.
I mi se trebao učiti svetim primjerima naši zagovornika. Kao što je Matej obratio se od svojih grijeha i odlučio živjeti s Isusom, tako i mi trebamo još više raditi na svojem načinu života. Kako se ono kaže uvijek se može bolje, nitko od nas nije savršen da bi mogao reći da nema grijeha. Imamo grijehe, samo ih trebamo postati svjesni kao Matej i odreći ih se i početi živjeti s Bogom.
Ako sa Bogom živimo, ako s Njime računamo u našim životnim borbama onda za nas nema gubitaka, nego s Bogom svatko dobiva, ne bilo što već život vječni. Amen.
