U nedjelju 24. veljače na sedmu nedjelju kroz godinu svete mise u 9 i 11 sati slavljene su u župi sv. Josipa u Ličkom Osiku. Obje svete mise je predvodio župnik preč. Luka Blažević.
„Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.“ Lukino cijelo evanđelje nije ništa drugo nego varijacija ove teme koju donosi u različitim oblicima. Primjer toga je današnji ulomak u kojem Isus poziva svoje učenike da vlastiti život usklade s Božjom ljubavlju kako bi postali nerazdruživi.
Zapisa evanđelist: „Vama koji slušate“ – to su učenici koje je Isus proglasio blaženima – „velim“ – poziv je to na dinamičnu ljubav, na ljubav koja nije pasivna nego koja čini – „Ljubite svoje neprijatelje“ – to je plod skladnosti s Božjom ljubavlju – „dobro činite“. No, doslovno bi se moglo prevesti „budite lijepi, budite krasni“. Grčki termin, koji smo preveli s „dobro“ vrlo je važan, jer se njime zaključuje današnji ulomak.
Naime, ljubav čini da oni koji su ružni budu lijepi; ružni su jer oni koji mrze uvijek su ružni. Prema tome, vašom ljubavlju učinite ih lijepim, a to nas podsjeća na Božje stvarateljsko djelovanje prema kojemu, u knjizi Postanka, sve bijaše veoma dobro, to jest, veoma lijepo. Zato Isus poziva da blagoslivljaju one koji ih proklinju, da mole za one koji ih zlostavljaju.
Isus također poziva i na pozitivan stav s obzirom na nasilje i to ne neki pasivan ili indiferentan stav, nego aktivan, djelatan, neočekivan: „Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi“ – dostojanstvo gubi onaj tko udara, a ne tko biva udaren. Isto tako i s odjećom: “i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje”. Time nestaje nasilje u svom korijenu. Isus se zatim nadovezuje na jedno zlatno pravilo koje nalazimo u knjizi Tobijinoj 4,15: „Ne čini nikome što bi tebi samomu bilo mrsko.“ Isus u svemu vidi nešto pozitivno te nastavlja: „Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj. I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.“ Mijenja tadašnje pravilo riječima: ne čini drugima ono što oni tebi čine, nego čini ono što želiš da ti drugi učine. Dakle, pozitivan, kreativan stav.
Nakon što je učinio razliku između vjernika i grešnika, pri čemu nije bitno vjeruješ li u Boga, nego kako živiš i što činiš – a time činiš ono što Isus čini – Isus nastavlja te kaže da se sinovima Božjim ne postaje samo zato jer ljubim one koji mene ljube, nego jer prihvaćam Božju ljubav i živim ju. Isus ide i korak dalje: „ljubite neprijatelje svoje.“ U ovom evanđeoskom ulomku ne radi se o stavu ljudi koji trebaju zauzeti jedni prema drugima, nego se radi o opisu Božjeg stava i zašto je Bog takav da to čini što čini.
„Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega“- ne rađamo se kao sinovi Svevišnjega, nego to postajemo imitirajući njegovu ljubav.
I sada dolazi nešto zbog čega se urušava svaka religija. Naime, u bilo kojoj religiji bog, božanstvo nagrađuje dobre, a kažnjava zle. Takav koncept Isus nadilazi te predstavlja dobrog Boga, isključivo dobrog, čija se ljubav izlijeva na sve. To vidimo u njegovim riječima: „jer je on dobrostiv prema nezahvalnicima i prema opakima“. Evanđelist Luka čak nadilazi i Matejevu teologiju prema kojoj je Bog dobar „prema zlima i prema dobrima“. Prema Luki, „dobri“ nestaju. Bog je dobar prema nezahvalnicima i prema opakima. Bog je ljubav. Njegova ponuda ljubavi usmjerena je prema svima, bez obzira kakvi bili.
Evo nam sada riječi koja je središte današnjeg ulomka: „Budite milosrdni“ – ovo je jedini put da se u Novom zavjetu pojavljuje taj izraz. Istina, nailazimo na nju još jednom, ali kao citat u Jakovljevoj poslanici. Izraz „milosrdni“ dolazi od hebrejske riječi koja označuje utrobu, maternicu. No, Isus zbunjuje. Naime, mogao je ili trebao reći „budite milosrdni kao majka“ – jer o tome se radi – a on reče „kao što je Otac vaš milosrdan“. Ponašanju majke Isus suprotstavlja ponašanje Oca. Barem se tako čini na prvi pogled. Ipak, ne radi se o suprotstavljanju, nego o ujedinjenju: Isus predstavlja Oca koji je majka, a majčina ljubav je bezuvjetna ljubav!
Zato poziva da budemo milosrdni kao što je Otac milosrdan. Dok je u Starom zavjetu Bog zaključivao svoje smjernice riječima: „Budite sveti kao što sam ja svet“, a svetost je vodila do odvajanja, do isključivosti onih koji su mogli obdržavati sva pravila od onih koji to nisu mogli, ovdje Isus poziva na milosrđe – majčinsko – koje ne razdvaja nego ujedinjuje.
Isus nastavlja razvijati svoju misao i poziv: „Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni.“ A sada opet iznenađuje: „Praštajte i oprostit će vam se.“ Oproštenje se ne zadobiva po nekom liturgijskom obredu odlaskom u Hram, nego dinamičnim stavom koji osobu, koja je pogriješila, ispunja ljubavlju. Oprostiti ne znači zaboraviti, nego razumjeti drugoga: tvoja sposobnost činiti mi zlo nikada neće biti veća od moje činiti ti dobro i voljeti te!
Na koncu se Isus nadovezuje na ustaljenu praksu prodavačâ kada se sva roba spremala, pakirala u vreće: „Dajite i dat će vam se.“ Bog se na da pobijediti u svojoj velikodušnosti. On nam daruje svoju ljubav, bezuvjetnu, i poziva i nas na istu takvu ljubav prema drugima. A mjera koju će nam on dati bit će „mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna“.
Razmišljanje: Vjera i djela
