U nedjelju 3. studenog na 31. nedjelju kroz godinu u našoj je župi bilo pogotovo svečano na svetoj misi u 11 sati dok je misa u 9 sati slavljena je u župi sv. Mateja u Širokoj Kuli jer je prva nedjelja u mjesecu.
Na današnji dan lovci slave svoga nebeskoga zaštitnika sv. Huberta pa su se na taj način okupili na svetoj misi kako bi to dostojanstveno i svečano obilježili. Donijeli su svoje zastave lovačkih društava i svečano ušli u procesiji u crkvu. Svake godine također prva nedjelja nakon blagdana Svih Svetih predviđena je za Dan logoraša ili za sve one koji su bili zatvoreni u srpskim koncetracijskim logorima diljem naše domovine. Tako su onda i oni predvođeni g. Stipom Perlićem iz Gospića sudjelovali na svetoj misi i Bogu zahvalili na daru života, tj. što su živi izašli iz tih logora.
Nakon svete mise logoraši sa svojim prijateljima i lovcima druženje uz domjenak nastavili su u Pastoralnom centru naše župe.
Danas nam evanđelista Luka pripovijeda o nadcariniku Zakeju. Susrećući Isusa Zakej se oslobodio bremena koje je nosio na duši, kao i lažne svijesti o sebi. Od toga trenutak nije imao potrebu više sebe lagati o sebi, niti se krivo prikazivati drugima. Pronašao je onoga koji je o njemu sve znao i koji mu je oprostio sve životne promašaje, te je napokon mogao upoznati sebe u pravome svjetlu i živjeti ispravnim životom. Tako je po Isusu upoznao pravoga sebe, čovjeka koji ne samo da više ne zakida druge ljude, već velikodušno nadoknađuje i odlučuje živjeti za njih. Očito je kako mu je zahvaljujući Isusu pao kamen sa srca, te kako su mu se otvorile nove perspektive života. Zato je spremno prihvatio novi život kojim ga je podario Gospodin nakon što je pobijedio sebe u izazovu koji je bio pred njim. Došlo mu je do svijesti kako život bez Boga i život iskrivljene svijesti o sebi i ne vrijedi onoliko koliko bi trebao vrijediti po Božjem planu i njegovu svetom namislu. Za takav osjećaj i za tu spoznaju se isplatilo živjeti, te u nju uložiti sve što treba.
Ova poruka Zakejeva života vrijedi u istoj mjeri i za nas danas. Zakej je otkrio pravu dimenziju svoga života kad je susreo Isusa, a i mi imamo istih poteškoća, te time i istih potreba kao i on. Nakon ovog susreta Zakej više nije bio maleni čovjek sitne duše, već je postao orijaš duha, premda je bio niska rasta. Od trenutka kad je prihvatio da se Isus pozove za gosta u njegovu kuću, otvorio je i svoju dušu, te je posvjedočio kako je lijepo biti ispunjen Isusovom prisutnošću. Potrudimo se i sami ići tragom njegova svjedočanstva, otkrijmo što nam je činiti i prepoznajmo da mi i naša duša vrijedimo neizmjerno, te ne smijemo podleći napasti da je gubimo za sitne zemaljske probitke. Prolazna zemaljska dobra nisu vrijedna da poradi njih griješimo, siromašimo se i gubimo dušu, kad nas je Bog stvorio za radost zajedništva s drugima, koja ima svoje ishodište u zajedništvu s Gospodinom. Dok i nama danas Isus ponavlja: Danas mi je proboraviti u tvojoj kući, poput Zakeja otvorimo mu žurno vrata svoga srca i doma i započnimo živjeti novim životom koji je predokus onog nebeskoga.
