Trideset i druge nedjelje kroz godine svete mise su slavljene u župi sv. Josipa u Ličkom Osiku. Polako se približavamo i kraju liturgijske godine.
Ima trenutaka kada i „heroji postanu umorni“. Evo, čovjek se trudi danima i godinama, nastoji dati sve najbolje od sebe, a onda, u jednom trenutku nastupi zasićenje, dođe ono pitanje – ima li to sve skupa smisla? Tako su se u jednom trenutku počeli osjećati prvi kršćani u Solunu (2Sol 2, 16 – 3, 5). Bili su izrazita manjina, a k tome su bili ponajviše nižeg društvenog statusa. Osim toga, korintski su kršćani u očima ostalih bili neki čudaci jer su živjeli primjerenim, moralnim životom, dok za većinu ostalih građana, primjerice, nije bio nikakav problem iskorištavati robove kao domaće životinje, ubijati nerođenu djecu, a djecu rođenu s nekim nedostatkom ostavljati u prirodi da ih zvijeri pojedu… A da o njihovom bračnom moralu, bolje rečeno nemoralu, i ne govorimo… I onda, sami su se kršćani u određenom trenutku počeli pitati, ima li to smisla? Što im je evanđelje uopće donijelo? Ne žive li možda oni drugi bolje i opuštenije? Stvarno, nije bilo lako živjeti prema kršćanskim načelima, pogotovo u onakvom okruženju. Kao da su i oni čuli onu jadikovku Izaije proroka: „Zaludu sam se mučio, nizašto naprezao snagu.“ U takvim trenucima potrebna je potpora, važna je utjeha. Zato Pavao veli svojim Solunjanima: „A sâm Gospodin naš Isus Krist i Bog, Otac naš… neka ohrabri vaša srca i neka ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi!“
Povijest se, naravno, ponavlja. Ima trenutaka kada i mi pomislimo da stvarno više nema smisla ustrajavati u istini, kada smo okruženi tolikim lažima; ustrajavati u čestitosti, kada su toliki usmjereni prema brzoj zaradi; ustrajavati u obiteljskim vrijednostima, kada toliki govore samo o provodima, partijanju i tulumima; nije lako ustrajavati u svojim vjerskim načelima, kada se nastoji sve staviti u pitanje. I tada je važna, recimo tako, solidarnost, blizina prijatelja koji dijele naša uvjerenja, tada nam je potrebna Božja riječ i Božja snaga koja, na primjeru Isusa Krista, govori da se uvijek isplati biti čestit, da jedino ima smisla slijediti glas Božji u vlastitoj savjesti. Kršćani duboko vjeruju ovo: ako Bog čovjeka poziva na uzvišene stvari, on će dati snage i mudrosti da čovjek u tome i ustraje. Nepovoljnim okolnostima unatoč.
Razmišljanje: Vjera i djela
