Blagdan Bogorodice Marije jako pristaje početku nove godine: Početi s Marijom, pod njezinom zaštitom i vodstvom poći u novu godinu; kao dijete prihvatiti Majčinu ruku da nas ona vodi putem kojim se dolazi u Kraljevstvo njezina Sina Isusa.
Evanđelje nam govori o poklonstvu pastira malom Isusu – Marijinu Sinu i Spasitelju ljudskoga roda.
Kroz sve vrijeme Marija je bila uzbuđena, u neizvjesnosti i zabrinuta: od časa Isusova začeća sve do njegove smrti i uskrsnuća. I još dalje: kroz sve vrijeme dok je njezin Sin Isus nije uzeo k sebi u nebo. Sve što je za zemaljskog života u svezi sa svojim Djetetom proživjela, bilo je za nju tajna o kojoj je mnogo razmišljala.
I današnje nas evanđelje izvješćuje: “Marija u sebi pohranjivaše sve ove događaje i prebiraše ih u svome srcu.” Bili su to čudesni događaji: rođenje Djeteta za koje joj je anđeo rekao da ne će imati zemaljskog oca jer to Dijete treba biti Sin Božji i Spasitelj svijeta pa će ona zanijeti snagom Duha Svetoga. A evo, ona je u nevolji bila prisiljena roditi to Dijete u špilji. Špilja je obasjana velikom svjetlošću, radosni anđeli pjesmom slave Božju dobrotu. Pastiri su došli pokloniti se njezinu Djetetu i priznaju ga Božjim Djetetom i Spasiteljem ljudi. Doista, Marija je imala što “pohranjivati i prebirati u svom srcu”. Život njezina Sina bio je toliko sadržajan i zagonetan da je imala što pamtiti i o čemu razmišljati. Svi su se događaji iz života Isusova duboko urezivali u njezinu pamet i trajno ostali u svježem sjećanju. A ona je Božjim prosvjetljenjem nalazila njihov smisao i odgovore na njih, ali samo u onoj mjeri u kojoj je to bila Božja volja.
Današnjim danom ušli smo u novu godinu. Iza nas je ostala još jedna godina, ostao je jedan dio, kako za koga – veći ili manji, našega života. I mi smo iz svojeg proteklog života mnogo toga već upamtili i imamo o čemu razmišljati. A koliko toga za nas ostaje tajna! Koliko ostaje iza nas gorčina i suza! Koliko uzdaha: zašto se to moralo dogoditi! Zašto me tolike nevolje i muke snalaze! Kako ljudi mogu biti toliko nerazumni, zli i nezahvalni! Zašto se najviše čuje najluđa riječ, najopakija, porugljiva i nepravedna riječ! Zašto moramo slušati lašce koji nam se nameću kao učitelji istine! Zašto je zlo jače od dobra?! Koliko se puta tako izvija naš uzdah! Ali i danas – na početku nove godine – zabrinuto se pitamo: A što nas još čeka? Što je još pred nama?!
I mi – neki već desetljećima, mnogi tek godinama – pohranjujemo u svojim pametima i srcima mnoge događaje i prebiremo ih, kako smo čuli u evanđelju za Mariju. Zato nam nadolaze, maločas prije nabrojena, teška pitanja i tužaljke – izrečene sebi samima i onima s kojima se razumijemo. Upravljamo ih i svojem nebeskom Ocu, ne da bismo njega što okrivljivali, već zato jer znamo da ponajprije njega žalosti i vrijeđa svako učinjeno zlo. Znamo da nas on razumije: razumio je Mariju kad je izgubljenog svog Isusa prekorila u Hramu: “Sinko, zašto si nam to učinio?!” Razumio je nebeski Otac i svojega Sina Isusa kad ga je on molio da uzme “kalež” od njega da ga ne pije; razumio ga je i dok je s križa vapio: “Bože moj, zašto si me ostavio!” I nas naš nebeski Otac razumije jer on zna da nismo buntovnici, nego smo nevoljna djeca koja se svojemu Ocu žele izjadati, da im bude lakše i da od njega zadobiju snage za ustrajnost u ljubavi i vjernosti.
Nadahnuti današnjim misnim čitanjem iz Staroga zavjeta, molimo: Neka nas Gospodin blagoslovi i neka nas čuva! Neka nas Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka nam bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na nas i mir nam donese! U novoj godini. Amen.
Razmišljanje: Župa Marije Majke Crkve - Garevac