Draga braćo i sestre, dragi roditelji, djeco i mladi, dragi učitelji, vjeroučitelji, svećenici i suradnici!
Započinjemo novu školsku godinu u nadi da neće biti slična prethodnoj koja je bila izrazito burna, iscrpljujuća, kako učenicima, tako i roditeljima i nastavnicima. Najprije je, zbog štrajka nastavnika, izgubljeno mnogo školskih sati i dana, a potom je opasnost zaraze virusom Covid 19 prekinula normalno odvijanje nastave u učionicama.
Odgovorni iz Ministarstva pokušali su spasiti što se moglo, online nastavom posredstvom televizijskih ili internetskih programa, pa se postiglo, koliko se moglo, ali taj način nije sigurno mogao pružiti sve ono što bi se pružilo u učionicama. Koliko su učenici i studenti u ovim izvanrednim situacijama izgubili, nije moguće precizno procijeniti ali, bez sumnje, puno. Želim ovom prilikom izreći iskrenu zahvalnost vjeroučiteljima i vjeroučiteljicama naše biskupije koji su požrtvovnim radom nastojali ublažiti štete ove situacije i učenicima prenositi, kako se moglo, navještaj vjere i kršćanski nauk.
Međutim, možda se ovom izvanrednom situacijom nije samo izgubilo nego i dobilo, naučilo. U životu najviše naučimo od samog života. Prvenstveno naučimo kako u životu ne možemo sve predvidjeti, jer su uvijek moguća neugodna iznenađenja koja sve naše precizno zacrtane planove okrenu naglavačke. Nema stopostotne sigurnosti da ćemo i ostvariti ono što smo zacrtali. U životu je, stoga, važno prilagoditi se novim uvjetima - koliko god bili teški i neželjeni. Važno je znati prihvatiti da neke stvari mogu biti drukčije od naših želja i očekivanja. Život nam neće uvijek pružiti ono što želimo i sanjamo. Zbog toga se ne smijemo razočarati i, ne daj Bože, prezirati život. Važno je iz svake situacije izvući ono najbolje. Upravo nam korona virus pokazuje kako je čovjek, unatoč velikom napretku na svim područjima znanosti, vrlo krhak, slab, nesposoban adekvatno odgovoriti na izazove određenih životnih kušnja. Sigurno ovo nije zadnja epidemija za koju čovječanstvo još nema pravog odgovora. Bit će toga još u budućnosti. Lijek će za korona virus vjerojatno pronaći, ali tko nam jamčiti da se u skoroj budućnosti neće pojaviti neki novi virusi koji će opet iznova uspaničiti svijet.
I ovdje je vidljivo kako zlo lako i brzo dođe, ali da bi ga se oslobodili potrebni su mjeseci i godine. Potres u Zagrebu trajao je desetak sekundi, a za saniranje štete
trebat će desetak i više godina. Tako je sa svakim zlom u našem životu: dogodi se brzo, a oslobađanje od njega ne ostvaruje se u jednom danu, nego to zahtijeva, kao što iz iskustva svi znamo, dugotrajniju borbu, naporan rad.
U borbi protiv zla prozvanog Covid 19, koju u našoj domovini predvodi Stožer civilne zaštite i Zavod za javno zdravstvo, mogli smo stalno slušati pozive koji su nam upućivani a od nas uvijek traže određenu samodisciplinu, odricanje, žrtve. Bez toga ne ide. Bez tih zahtjevnosti zlo ne možemo pobijediti. To ne vrijedi samo za zlo spomenutog virusa, nego za svako zlo, za svaki grijeh. Zlo je takvo i iz našeg života neće nestati samo od sebe, nego samo uz našu tešku borbu. Ako se ne borimo, zlo će nas trovati, deformirati, a možda, i duhovno ubiti.
Jedno vrijeme, na početku epidemije, svi smo mi bili u svojevrsnoj izolaciji, stalno pozivani od Stožera da ostanemo doma, da što manje izlazimo i družimo se s drugima jer je virus izazvao paniku i nesnalaženje. To je zahtijevalo da se odreknemo mnogih navika, pa i onih dobrih, da prihvatimo živjeti i ponašati se drukčije, kao nikada do sada, što nas je opterećivalo i iscrpljivalo. Međutim, to vrijeme nije bilo prazno i besmisleno, nego pružalo je neke nove mogućnosti na koje prije nismo toliko računali, a koje su mogle obogatiti naš život. Za nas vjernike to je, prije svega, bila mogućnost da posvetimo više vremena svojoj nutrini, molitvi i čitanju Svetog pisma, ali i drugim oblicima kreativnosti kroz koje je moguće doživjeti istinska otkrića samih sebe. Koliko smo to iskoristili, odgovor mora dati svatko samom sebi.
Nažalost, ono vrijeme jače izolacije bilo je mnogima jaka napast da se prepuste određenoj komotnosti, dosadi, alkoholu, bezvrijednim sadržajima na internetu i tako duhovno osiromaše i isprazne se. Ovo samo potvrđuje istinu da svaka životna situacija, bilo ugodna ili neugodna, daje mogućnosti - kako duhovnog obogaćenja, tako i duhovnog srozavanja. U životu je uvijek tako.
Za mnoge obitelji, bila je to i velika prilika za življenje obiteljskog zajedništva, prilika da se provede više vremena s vlastitom djecom, prilika za jaču duhovnu i afektivnu povezanost unutar obiteljskog doma. U svakom zlu postoji i poneka dobra prilika koju je potrebno otkriti i tako zlo pretvarati u dobro. S pravom se govori da su upravo te teške situacije iz nas izvukle ili ono najbolje ili ono najgore. Svako zlo nam prouzroči neku patnju, u nečemu nas uskrati, ali u njemu je moguće jasno iščitati i poziv da postanemo bolji. Tako je i sa zlom epidemije s kojim se još uvijek borimo i ne znamo kakve će sve posljedice ostaviti - bilo na zdravlje ljudi, ili druge sektore života kao što su školstvo, ekonomija, radna mjesta i materijalni standard ljudi. A hoće li proizvesti nešto dobroga? Hoćemo li postati plemenitiji, solidarniji, velikodušniji, uslužniji, duhovniji? Ako se ovo dogodi, nećemo morati predugo oplakivati sve pošasti ovog vremena, nego ćemo se radovati onom novom, boljem, plemenitijem, što su iznjedrila ta stanja trpljenja, neizvjesnosti i panike. Onda ćemo otkriti da virus nije ostavio samo žalosnu trulež nego i istinski humus iz kojeg je niklo puno dobroga koje će oplemeniti našu budućnost.
Korona virus još uvijek nije nestao, a nažalost, bit će i drugih virusa i zala, ali to nas ne smije obeshrabriti ili onesposobiti za uočiti i vidjeti ono dobro što je oko nas, ono dobro koje i sami možemo učiniti i drugima podariti. Moramo se u tom nastojanju svi ujediniti, a onda će dobro spontano potiskivati zlo.
Neka ova nada u dobro prožme srca, napose naše djece i mladih, da postanu još svjesniji kako i oni mogu puno pridonijeti pobjedi dobra nad zlom u svakodnevnoj životnoj borbi. Neka budu svjesni da prošla školska godina nije bila izgubljena, nego bogatija novim iskustvom koje će biti dragocjeno za njihovu daljnju budućnost.
Neka ovo prepoznaju i svi nastavnici, roditelji, katehete i katehistice i započnu narednu školsku godinu s novim poletom, ne toliko s osjećajem da trebaju nadoknaditi puno toga što je propušteno, nego nadograđivati na nove temelje koji su utvrđeni mukama iz prošle školske godine. Što će nam sve donijeti ova školska godina ne možemo znati, ali strahovi ne smiju ugušiti entuzijazam i uvjerenje da ju je moguće učiniti dobrom i blagoslovljenom, bez obzira na sva moguća neugodna iznenađenja. Budućnost je u Božjoj ruci, a On ima rješenje za sve situacije.
Zaključujem sa željom i molitvom da nova školska godina bude uspješna, kako đacima tako i njihovim učiteljima, katehetama, roditeljima, i svima koji rade na intelektualnoj i duhovnoj izgradnji naše djece i mladih.
Gospić, 11. rujna 2020.
+ Zdenko Križić, biskup gospićko-senjski