Šesta pobožnost sv. Josipu

Objavljeno   

Šesta pobožnost sv. Josipu

U petak 19. veljače u našoj župi održana je već Šesta pobožnost u čast sv. Josipu. Mi smo proglasili Godinu sv. Josipa u našoj župi još u mjesecu rujnu i tako se svakog 19. u mjesecu okupljamo na molitvu i pobožnost sv. Josipu. Kasnije je i papa Franjo proglasio Godinu sv. Josipa u cijelom svijetu.

Župnik preč. Luka Blažević u 17,30 sati predvodio je pobožnost križnog puta. Euharistijsko slavlje u 18,00 sati u suslavlju s župnikom predvodio je generalni vikar biskupije mons. Marinko Miličević.

PROPOVIJED MONS. MARINKA

KORIZMA SA SV. JOSIPOM

Svi imam ispravno shvaćanje o sv. Josipu da se mnogo žrtvovao u svom životu.

On je tihi radnik koji se trudio da Svetoj Obitelji ništa ne uzmanjka. On je bio požrtvovan u svemu. Zato je posebno prikladno govoriti o njemu u korizmenom vremenu. Prije svega trebamo ga nasljedovati u toj požrtvovnosti, u tihom radu ali i u pobožnosti. Možemo reći da je sv. Josip uzor kreposti ili vrlina. Pa razmislimo o tome.

Šutnja! Najprije nas može učiti o potrebi šutnje u Korizmi. Korizma je uvijek jedna vrsta povlačenja u pustinju, a stanje u pustinji ima obilježja vanjske i nutarnje tišine tj. šutnje. Vanjsku tišinu trebamo kao onu kada se uklonimo od buke, gužve i stresa koji život donosi. Kada je velika buka ne možemo lako čuti Boga i ne možemo ga u kontemplativnoj molitvi vidjeti, sve dok se  ne smirimo. Josip je čovjek iznimno velike šutnje. Vidimo da Sveto Pismo o njemu ne spominje da je ijednu riječ progovorio. Šutnja je oblik askeze (vježbanje života u odricanju kako bi se postiglo duhovno pročišćenje). Šutanja je aktivno slušanje Boga koji u tišini srca govori. Benedikt XVI. je 2005., izjavio da u svijetu poput našega koji ne njeguje šutnju i sabranje svi moramo biti "zaraženi" svetim Josipom. On je uzor kontemplativnog čovjeka. Uzor smirenosti.

Poslušnost! Sv. Josip nas uči o poslušnosti koju njeguje Korizma. Kako nas uči Božja riječ koja se čita na Cvjetnicu: „Neka i u vama (nama) bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu… On, ponizi sam sebe poslušan do smrti, smrti na križu.“ (Fil 2,5-8). Zato možemo reći da je i za nas Korizma put izvrsnije poslušnosti. Sv. Josip je na poseban način bio poslušan Bogu koji mu je govorio kroz snove i on se tim Božjim poticajima odazvao. Svaki san tražio je od njega da učini nešto što će mu promijeniti život. Morao je promijeniti svoju predodžbu o braku te shvatiti kakav će njegov brak biti. Morao je ostaviti posao i rodbinu te krenuti na dalek put i vratiti se nakon mnogo godina. U svakoj od ovih situacija Josip je odmah poslušao. Dakle, on prvi s Marijom, uči nas kako imati Kristov stav poslušnosti. Imati stav poslušnosti pred Bogom to je pobjeda!

Vjernost! Sv. Josip je prije svega bio vjeran Bogu a time i poslušan. Vjerovao je u ono što mu je Bog govorio preko anđela i stoga je radio ono što je Bog zapovijedao.

Opet spomenimo papu Benedikta XVI. koji je 2009., godine rekao: "Kroz čitavu povijest, Josip je čovjek koji Bogu daje najveće povjerenje, čak i pred tako zbunjujućim vijestima." Josip je, poput Abrahama, pravi otac u vjeri. On nam pokazuje što znači vjerovati u Radosnu vijest i kada nam to prema zdravom razumu ne izgleda logično.

Bez obzira u kakovoj se situaciji nalazili, uvijek imamo nutarnju slobodu izabrati stav tj. način razmišljanja i pogleda na stvarnost. Viktor Frankl napisao je da u koncentracijskim logorima "jedino što ostaje" kao posljednja od ljudskih sloboda je "sposobnost izbora vlastitog stava u danim okolnostima."

Ono što je Frankl rekao nije optimizam pred pesimizmom, već nada pred beznađem. Na nama je hoćemo li izabrati nadu ili beznađe, pouzdanje ili žalovanje nad situacijom i nad sobom. Mi često nismo krivi ni odgovorni za teške situacije koje nas u životu snađu, ali smo odgovorni kao vjernici i kao ljudi, što ćemo činiti iznutra: kakav stav zauzeti?

Zato moramo uvijek kao ljudi vjere opredijeliti se za nadu u Boga, te nešto dobro činiti. Makar gradili i na ruševinama vlastitog života. Ali sve to dolazi najprije iz vlastitoga srca gdje se opredjeljujemo za čvrstu nadu, za pouzdanje u Boga.

Tako je bilo i u životu sv. Josipa. U naizgled bezizlaznoj situaciju, on i Marija su se savršeno pouzdavali u Boga. Zbog toga su imali nutarnji mir. Zbog toga oslanjanja na Boga su se posvetili, a Bog je izvršio preko njihova pouzdanja svoju svetu volju. Zato u konačnici možemo reći da su oni bili sretni ljudi. Na tu nadu i na takva život svi smo pozvani. Amen.

 

Mrežna stranica www.zupa-svjosip-losik.hr koristi kolačiće (cookies) kako bi poboljšala funkcionalnost stranice. Korištenjem ove web stranicu bez promjene početnih postavki slažete se s našim postavkama kolačića.

Slažem se