Blagdan je Svih Svetih. Sveta misa u 9 sati slavljena je u crkvi sv. Mateja u Širokoj Kuli, a misa u 11 sati redovito u crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku.
Nakon svetih misa svećenik je predvodio molitvu za sve pokojne kod križa na groblju.
Svi sveti
Ime današnje svetkovine “Svi sveti” pokazuje nam sadržaj onoga što slavimo: mi slavimo Gospodina Boga i zahvaljujemo mu za Sve svete!
Gdje nalazimo svete? Oni su u nebu kod Boga i uživaju u njegovoj ljubavi. Ujedno međusobno tvore zajednicu svetih. U nebu nitko nije sam. Svi uživaju sreću da mogu gledati Boga licem u lice. To je najviše ispunjenje čovjekova bića: Sveti u nebu stvarno su postigli svoj cilj. Sve su postigli za čime su čeznuli . U zajedništvu s Bogom ništa im više ne nedostaje. Potpuno su spašeni. Već sada su savršeni u Božjem gledanju svoje besmrtne duše, ali će uskrsnućem tijela u posljednji dan s tijelom i dušom o uskrsnuću biti preobraženi i proslavljeni. Također i mi trebamo pripadati njima.
Sveti u nebu doduše se često časte i njih se nasljeduje. Ipak, opći je dojam, kao da se radi o nekoj drugoj kategoriji ljudi, koji s nama nemaju puno toga zajedničkoga. Upravo ta kriva predodžba dolazi do izražaja na svetkovinu “Svih svetih”: svetost je odlikovanje i cilj svakog krštenog kršćanina. Mi smo već sveti po krštenju i tu milost koja nas čini svetima trebamo sačuvati u životu i razvijati. Ako se ona dovrši u svetosti neba, tada i mi pripadamo zajednici Svih svetih koji smiju gledati Boga kroz svu vječnost.
Mnogi će kazati: taj cilj je za mene prevelik. Ja radije ostajem “normalan”, dakle prosječan. Ovdje leži veliki nesporazum! “Svetost” znači, da ja i ti i svi mi dospijevamo do one savršenosti, koja nam je moguća s Božjom milošću. Bog nas zove po imenu. Mi osobno trebamo postati sveti. Mi ovdje ne gradimo na vlastitim snagama. Mi smo slabi, siromašni ljudi. Ipak milost Božja može sve. Božja spasavajuća ljubav će nas usavršiti ako se potpuno povjerimo Gospodinu. Što smo ponizniji i što više vjerujemo Božjoj ljubavi, tim odlučnije ćemo se mijenjati na stazi svetosti.
Postati svet ne znači biti stran svijetu. Mi se upravo moramo dokazati u ovom našem svijetu: u obitelji i zvanju, u krugu prijatelja, u slobodno vrijeme, u sudjelovanju na duhovnom i kulturnom životu… Pred točno četrdeset godina 22. listopada 1978. godine, veliki sveti papa Ivan Pavao II poručio je ljudima: “Ne bojte se! Širom otvorite vrata za Krista! Otvorite granice država, privredne i političke sisteme, široka područja kulture, civilizacije i napretka njegovoj spasavajućoj moći! Ne bojte se! Krist zna što je u nutrini čovjeka. On sam znade to!”
Ljubav Kristova može nas promijeniti i učiniti novima. Ako se to dogodi tada svjedočimo za Božju svetost, za njegovu spasavajuću ljubav.
Poslijepodnevni odlazak na groblje potsjeća nas na vlastitu smrtnost. Mnogi ljudi prije nas pošli su k Bogu. Tko je izgubio nekoga iz obitelji ili dobrog prijatelja ili prijateljicu, žali dubokom bolju zbog gubitka toga čovjeka. Evanđelje nam kaže da postoji ponovno viđenje kod Boga za sve koji su pošli u Kristovom miru. Smrt je prelaz u novi život u kojemu nema žalosti, ni patnje, ni boli ni nikakve brige.
Tko umire u zajedništvu s Bogom, ali još treba prosvjetljenje i čišćenje, dolazi u čistilište. Ljubav Božja čisti “siromašne ljude” od nesavršenosti. To je ujedno bolan i ozdraviteljski proces. Samo tko je čist može ući u slavu Božju (usp. Mt 5,8)! Mi smo uz naše mrtve s našom ljubavlju i našom molitvom. U svetoj misi molimo Krista Gospodina, da se smiluje svima pokojnima i da ih uvede u svoje kraljevstvo. Također možemo dobiti oprost za duše. U nebu kliču sveti zbog milosti otkupljenja. Oni također traže sa svim svojim bićem, da i mi dospijemo do spasenja u Kristu. Jer Gospodin je umro za nas na križu i treći dan uskrsnuo od mrtvih, da i mi primimo vječni i blaženi život u slavi neba.
Razmišljanje: Franjevci-split
