Slavlje Prve pričesti

Objavljeno   

Slavlje Prve pričesti

Sedme vazmene nedjelje 29. svibnja u našoj župi desetero djece je primilo Isusa u svoje srce u maloj bijeloj hostiji.

Svečano euharistijsko slavlje u 11 sati predvodio je župnik preč. Luka Blažević.

Sveta prva pričest je veliki događaj za cijelu obitelj kao i za župnu zajednicu. Vjerujemo da će euharistijski Isus boraviti dalje u srcima ove djece  i u njihovim obiteljima te da ga neće ostaviti.

Hvala vjeroučiteljici Mariji na vođenju župnog vjeronauka i pripremi samih prvopričesnika za ovaj njihov veliki dan!

Kao majka…

Mnoge majke mole za svoju djecu. To im ne može nitko zapovjediti. One to čine u brizi za svoju djecu, iz ljubavi prema njima. Svaka majka želi da je njezinoj djeci dobro. Svaka je majka zabrinuta, ako joj djeci ide loše. Ako je neka majka ravnodušna što će biti od njezine djece, mi osjećamo da to nije u redu.
Roditelji mogu puno učiniti za svoju djecu, ali ne sve. Ostaje puno toga čime oni ne raspolažu, i što ne mogu odrediti. Tu ostaje samo molitva: moliti Boga da on zaštiti djecu, da ih sačuva od nesreće i zla. Moliti znači, sebe i svoje brige povjeriti Bogu, u povjerenju, da on to može izvesti na dobro.

Isus čini, što jedna majka, što roditelji čine za svoju djecu: on moli za nas. Isus zna da neće biti dugo na ovome svijetu. Njegov se kraj približava. On se više neće moći direktno brinuti za svoju “djecu”. Preporuča ih zaštiti Božjoj. On moli za njih. On moli ne samo za one koji su s njim išli, nego i za djecu “svoje djece”. On moli za sve koji će po njima postati Isusovi učenici.

“Ja molim i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene”. Ta riječ pokreće: Isus je i za mene molio! Da, također i za mene! Ne bilo kakvog anonimnog, kao što na primjer mi molimo za “bolesne” ili “izbjeglice” općenito, bez da ih pojedinačno poznajemo. Vjerujem, da je Isus stvarno molio za mene, kao što vjerujem, da je za mene trpio i za mene umro.

Ali je li to moguće? Ja mogu stvarno osobno moliti za jedan dio ljudi, jer ne mogu na pameti imati tisuće prisutnih. Isus je drukčiji: On je utjelovljeni Bog. U svome božanskom znanju poznaje svakog od nas. I vjerujem da je u svome ljudskom srcu svakoga od nas uprisutnio. Ja za njega nisam broj. S apostolom Pavlom mogu kazati: “On, Krist, ljubio me i sebe je predao za mene”.

Što je Isus u tom času oproštaja izmolio za nas od Oca? Njegova najveća briga: da oni, njegova “djeca” i “djeca djece”, svi budu jedno. Strašno je za roditelje kad oni na smrtnom času moraju ostaviti posvađanu djecu. Za Isusa je to velika bol: nejedinstvo njegovih učenika, podjele među kršćanima.

Isus želi da svijet vjeruje njegovoj poruci. Posvađani kršćani čine nju nevjerodostojnom. Sada svi znamo, ako smo pošteni: to pravo, duboko, življeno jedinstvo teško je postići. To zna svaka obitelj, svako društvo, svako poduzeće. To znamo iz politike kao i iz osobnoga života.

Isus stoga moli Boga Oca za jedinstvo koje On s njim živi: “Da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi”. On daje samo jedan “tajni recept”, kako uspijeva to jedinstvo. To se zove ljubav. I to doduše ona koja traži više korist drugih, nego vlastitu. Ona se raduje dobru drugih. Nije li to ono što majka čini, kad ona moli za svoju djecu?

 

Razmišljanje: Franjevci-split

Foto: Lucija Starčević

 

Fotogalerija

Mrežna stranica www.zupa-svjosip-losik.hr koristi kolačiće (cookies) kako bi poboljšala funkcionalnost stranice. Korištenjem ove web stranicu bez promjene početnih postavki slažete se s našim postavkama kolačića.

Slažem se