Četrnaeste nedjelje kroz godinu sveto misno slavlje u župi sv. Josipa u Ličkom Osiku slavljeno je u 11,00 sati. Evanđelje ove nedjelje nas poziva da budemo krotka i ponizna srca.
Isus nam u prvoj rečenici današnjeg Evanđelja govori da je izvor njegova života Otac nebeski. Da je on uzrok i počelo svega. Stoga ga on svojim riječima i djelima svakoga dana slavi: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje!“
sus je najprije svoje apostole, a onda i nas danas naučio da ime Očevo izgovaramo svakog dana: „Oče naš, koji jesi na nebesima…“ Blago nama što svaki dan možemo izgovoriti ime Očevo i tako ga molitvom slaviti. Zar je moguće da postoji kršćanin na ovome svijetu koji niti jednom na dan ne izgovori tu presvetu riječ: „Oče naš…“
Isus beskrajno poznaje Oca svoga
Isus je svoga Oca poznavao „u dušu“, kako narod kaže. To je zato što je s njim i s Duhom Svetim od prapočetaka jedno. O svom jedinstvu s Ocem više je puta govorio svojim učenicima: „Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni (Iv 14,11); „Da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, (Iv 17,21); „Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni“ (Iv 14,16) itd. To im je govorio upravo zato da bi i oni upoznali Oca nebeskoga i došli k njemu. No, pitanje je koliko su njegovi slušatelji shvatili o čemu je zaista govorio: „Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah“ (Iv 17,25). I u posljednjim časovima na križu on se predaje Ocu svome: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ (Lk 23,46). Isusova je želja da i mi svoj život, svoje misli i cijelo svoje djelovanje predamo u ruke Očeve kao što je i on činio.
Isus želi da i mi upoznamo Oca
Sigurno je da na ovom svijetu ne možemo do kraja upoznati nebeske tajne. Upoznati ćemo ih puno bolje kada se nastanimo kod Oca. No, on je sve učinio da ljudi preko njegovih riječi i djela upoznaju Oca nebeskoga. Stoga je rekao: „Tko poznaje mene, poznaje i Oca“.
Naša hrvatska blaženica iz Blata na Korčuli, Marija Propetog Isusa Petković ljubila je cijelim svojim bićem Oca nebeskoga. U njezinoj pisanoj ostavštini pronađeni su zanimljivi spisi. Naime, ona je napisala 41 hvalu i zaziv nebeskome Ocu. Svaki počinje riječima: „Oče naš vječni!“ Zadnji zaziv glasi ovako: „Oče naš vječni, da svima udijeliš milost da te hvale i slave sada i navijeke!“ Ona je zaista vjerovala da štogod Oca nebeskoga zaištemo u ime Isusovo da će nam to i uslišiti. Nema te molitve ni želje koju nam on neće uslišati ako ga zaištemo u Isusovo ime. Stoga kaže: „Gospodine Bože, Oče naš nebeski, u ime tvoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, koji je rekao: 'Što god zaištete u Oca dat će vam u moje ime' (Iv 16,23), sada te ponizno molimo…“ Zatim nastavlja sa svojim zazivima Ocu nebeskom.
Možemo se ovdje također slobodno upitati koliko volimo i poštujemo oca zemaljskoga. Koliko ga uopće poznajemo, koliko smo mu zahvalni i kakvo imamo povjerenje u njega. Upravo o tome govori i sljedeća priča.
Očev dar sinu
Ivan je završio svoj studij prava i upravo se bližio dan dodjele diplome. Sve je uzbudljivije pratio ponašanje svoga oca od kojega se nadao da će mu za taj dan darovati auto. Spominjao je Ivan njemu koliko bi volio dobiti auto na dar. Vjerovao je da ga otac neće iznevjeriti jer se trudio, bio marljiv, učio i na vrijeme završio studij. Znao je da je otac bio sretan zbog njega. Konačno je došao i dan dodjele diplome. Otac ga je pozvao u svoju radnu sobu. Rekao mu je koliko ga voli i koliko je ponosan na njega, koliko je sretan i radostan zbog ovoga velikog dana.
Otac mu predade predivno upakiran paket. Pomalo razočarano, ali i znatiželjno primi mladić pruženi paket i otpakira ga. Pred njim se ukaza knjiga u prelijepom kožnom povezu. Bijesan, povišenim glasom sin se obrati ocu: „Ležiš na novcu, a kupio si mi samo običnu Bibliju!“
Nakon tih riječi mladić mrzovoljno odloži knjigu, istrča napolje i još tog istog dana pobježe od kuće.
Nije se više htio viđati s ocem. Prošlo je dosta godina. U međuvremenu je sin izrastao u uspješnog poslovnog čovjeka. Imao je divnu obitelj i prelijepu kuću. No svakim danom postajao je sve više svjestan činjenice da je njegov otac sada već prilično star čovjek i da bi ga možda trebao obići.
Ali prije nego što je uspio ostvariti svoju naum, stiže mu telegram kojim ga obavijestiše da mu je otac preminuo i da je svu svoju imovinu ostavio njemu.
Približavajući se roditeljskoj kući sve više ga je obuzimala tuga i grižnja savjesti. U očevoj radnoj sobi sjetio se njihova posljednjeg razgovora i svoje galame na oca. Sređujući tako potrebne papire pogled mu pade na Bibliju u kožnom povezu koja je stajala na onom istom mjestu gdje ju je i bacio onoga dana kad je diplomirao.
Sa suzama u očima poče ju listati zaustavljajući se posebno na nekim stranicama. U tom trenutku ispade ključ iz koverte koja je bila prilijepljena za zadnju koricu knjige.
On podiže ključ za koji je bila zakačena kartica od firme u kojoj je kupljeno auto. Na kartici je stajalo broj garaže u koju je auto odloženo, tip auta i datum prodaje potvrđen pečatom. To je bio datum dodjele njegove diplome.
I zaplaka mladić zbog svoje grubosti, nepoštovanja i nepovjerenja koje je pokazao prema svome dobrom ocu. I shvati koliko je malo poznavao svoga oca.
Preko Isusa k Ocu
Na ovom svijetu u raznim zgodama primili smo mnogo darova. Neki su nam ostali u dubokom sjećanju. Kako smo samo zahvalni ljudima koji nas daruju. No, dar Oca nebeskoga nadilazi sve darove svih vremena. On nam je darovao samoga Sina svoga ljubljenoga. Poslao ga je da ga upoznamo, da ga prihvatimo, da ga uzljubimo i preko njega upoznamo i uzljubimo Oca nebeskoga. Njegov Sin bio je i jest ključ za otvaranje nebeskih vrata. Međutim, mi, grešni ljudi prezreli smo taj Očev dar. Odbacili smo ga od sebe i ponizili. Kao da smo očekivali nešto drugo. Nismo prepoznali najljepši dar s neba. Toliko smo bili slijepi. Onaj koji je ponizio Isusa, ponizio je i Oca. Onaj koji je prezreo Isusa, prezreo je i Oca. Stoga Isus kaže: „Tko mrzi mene, mrzi i Oca mojega!“ (Iv 15,23). No, Isus drži da se možemo popraviti, da možemo biti bolji. Čak misli da možemo biti poput Oca nebeskoga: „Budite sveti kao što je svet Otac vaš nebeski!“ „Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ „Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš nebeski!“ Pokajmo se za svoje grijehe, prihvatimo Isusa i njegovu ljubav i naći ćemo se na putu prema Ocu.
Preko Biblije do Oca nebeskog
Preko najsvetije knjige, Biblije, upoznajemo Isusa i njegova silna djela. A preko njegovih silnih riječi i djela upoznajemo Oca nebeskoga. Biblija, Evanđelje, Riječ Božja je put prema Ocu nebeskome. Ako zanemarujemo Bibliju, tj. Riječ Božju, ne možemo upoznati ni Oca nebeskoga. Stoga se upitajmo danas:
- postoji li u mojoj obitelji Biblija. Ili ima svakakvih drugih knjiga i časopisa, samo Biblije ni za lijeka. Bibliju u mojoj obitelji ne čita nitko. Samo možda Sportske i Večernje i to je sve.
- ako ima, pročitam li ikada kakav biblijski tekst dnevno, tjedno, mjesečno ili baš nikada i baš ništa. Što smo čitali na vjeronauku dok smo se pripremali na svetu krizmu u šestom ili sedmom osnovne, to je bilo sve. Otada ni slova.
- pratim li pažljivo Evanđelje na svetoj misi ili odlutam na neku drugu stranu? Pratim li sa zanimanjem propovijed koju svećenik uputi kao svoje razmišljanje o Evanđelju? Pronađem li kakvu misao koja bi mi pomogla u mom duhovnom životu?
- pročitam li nekad kakvu duhovnu knjigu, životopis nekog sveca ili svetice, čitam li redovno barem jedan crkveni časopis ili me to uopće ne zanima?
- pričam li u razgovoru, kada je riječ o kršćanskim svetinjama, s dostojanstvom i poštovanjem ili na račun tih svetinja zbijam neprimjerene viceve i šale?
- kako poštujem oca zemaljskoga? Jesam li mu zahvalan za njegov trud, rad, muku i znoj koji je prolio da bih ja mogao bolje i komotnije živjeti? Znadem li mu uzvratiti poslušnošću, marljivošću, kršćanskim ponašanjem, dobrim učenjem i molitvom? Ako je otac preminuo izmolim li svaki dan za njegovu dušu barem jedan „pokoj vječni“?
Isuse, pomozi nam da te u svojem kršćanskom životu sve više upoznajemo i slijedimo, jer ćemo tako sve više upoznati Oca nebeskoga i slijediti ga.
Foto: Tomislav Ratković
Razmišljanje: Katolički tjednik
