U nedjelju 24. studenog završila je još jedna liturgijska ili crkvena godina. Slavili smo Nedjelju Krista Kralja. Sljedeće nedjelje započinjemo sa novim ciklusom i vremenom Došašća ili Adventa.
Na svetoj misi u 11 sati imali smo radost krštenja malenoga Nike Hećimovića. Njega su roditelji i kumovi pridružili najvećoj zajednici na svijetu - Crkvi. Niko je sin Josipa Hećimovića i Katarine r. Brkljačić. Kum djetetu bio je Drago Mihić. Obitelji i kumovima čestitamo na daru života i sakramentu krštenja.
Isusovo kraljevstvo
„Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.“ Kratak je današnji evanđeoski tekst. I neobičan. Donosi razgovor Isusa koji nije imao zemaljsku vlast – a za kojeg tvrde da je došao uspostaviti novo kraljevstvo, i Pilata koji je tada najmoćniji čovjek u čitavoj regiji. Isus jasno govori da njegovo kraljevstvo nema deset tisuća legionara u blizini pa će doći i napraviti darmar nad Rimljanima. Ne prijeti mu niti škripi zubima od muke. Krotko razgovara i pokušava objasniti što ga se pita. „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta!“Kao da govori: Propovijedao sam po selima, ozdravljao bolesne na duši i tijelu, okupljao sam ljude na molitvu i pozivao na promjenu ponašanja, na poštivanje zakona. Najavio sam dolazak pravde i jednakosti među ljudima. Poticao sam da se iznutra oslobode mržnje, srdžbe i osvete, a ne da dignu koplja protiv rimskih vojnika. Jesi li me ikad slušao, Pilate? Učio sam ljude zahvalnosti i poniznosti. Jeo sam sa siromasima i bogatima, išao na njihove svadbe i pokope. Vojnike nisam novačio. Govorio sam o nutarnjoj borbi u svakom čovjeku. Pilate, što ima u tome loše? Došao sam navijestiti Božju istinu. „Tko želi čuti istinu – sluša glas moj i razmišlja o ovim riječima.“ Pilat je bistar i razumio je da nije izravna prijetnja državi, nego da je uvrijedio taštinu lokalnih moćnika. Zato želi odmaknuti od sebe odgovornost.
Isusovo kraljevstvo dolazi polagano. Dozrijeva u tišini. Isus ga je navijestio, posijao sjeme i djeluje kroz crkvu i navjestitelje Radosne vijesti. Sve veliko i vrijedno raste lagano.
Što znači Božje kraljevstvo?
Ovu svetkovinu u crkvenu godinu je uveo papa Pio XI. enciklikom Quas primas 11. prosinca 1925. Božje kraljevstvo najprije je duhovno i odnosi se na duhovne stvarnosti. Kraljevstvo Božje koje naviješta Isus u evanđeljima nije od ovoga svijeta i ima početak u samome Bogu. Krist ima u mislima kraljevstvo temeljeno na snazi Istine i Ljubavi, a ne na snazi nametnutoj silom oružja. Ipak, već na ovom svijetu započinje njegovo kraljevstvo. Krist vlada služenjem. Pokazao je primjerom: oprao je učenicima noge, tražio je ljude, siromasima govorio o dobrom Stvoritelju svijeta koji bdije i pomaže, učio je moliti i poticao da mole češće u tišini svoje sobe, nego na javnom mjestu, ukazivao da svaki čovjek ima pravo na popravni ispit ako pogriješi... Kako nije učenik veći od učitelja, i od nas se očekuje služenje u ljubavi i poštivanju svakog čovjeka. Obvezni smo raditi na dolasku Božjeg kraljevstva.
Mi, kršćani, ulazimo u to kraljevstvo pripremajući se pokorom, vjerom i krštenjem. To je novo unutarnje rađanje. Puninu Božjeg kraljevstva postići će dovršenje na kraju vremena u Kristovu drugom dolasku. I tada će Krist, Sudac i Kralj doći i suditi žive i mrtve odvajajući ih kao pastir ovce od jaraca.
Iako ne znamo točan nadnevak, znamo da će na kraju ovog našeg vremena Bog sve dovršiti što je stvorio. Isus Krist, Sin Božji, pojavit će se u moći i slavi suditi žive i mrtve. Da dadne nagradu ili kaznu. Njegovo će kraljevstvo priznati svi ljudi. Priznat će ga čak i oni koji su ga zanemarivali i odbacivali.
Za vrijeme studija teologije čuli smo i za rečenicu: „Schon jetzt und doch noch nicht – Već sad i još ne!“ Kraljevstvo Božje je već došlo, ali ne još u punini. Ono se širi i nastaje. Svojim vjerničkim djelovanjem radimo na njegovoj implementaciji.
U Božjem kraljevstvu neće biti ratova, patnje, plača i smrti. Bit će blizina Božja. Pravednici će svijetliti kao plamteći oganj.
Zaključak male Eve
Eva je draga djevojčica. Ima tri i pol godine i svojim lijepim velikim očima promatra svijet oko sebe. Živi s brojnom obitelji u susjednoj župi. Nekada je dovedu u crkvu na svetu misu. Ona smireno gleda što se događa i poslije tumači na svoj način što je vidjela. Nedavno je za vrijeme mise šetala crkvom. Korak po korak. U jednom času se popela na klupu u prvom redu i dugo gledala prema oltaru, ministrantima i svećeniku. Propinjala se na prste da bolje vidi, potom se spustila, otišla do mame i nešto joj ispričala. Poslije mise mama Lucija govori: Eva je vidjela župnika i zaključila: „Mora da je župnik jako bolestan dok je popio onako veliku tabletu!“ –Vidjela je kad se župnik pričestio.
Prije svega, vjernici su pozvani raditi na ostvarivanju i dolasku Božjeg kraljevstva. Za rad u tom području potrebna je dodatna snaga, potrebno je Tijelo Kristovo koje jača najprije mene kao pojedinca, a onda se preko mene širi dalje. Krist mene ozdravlja i upućuje drugima. Za bilo koji posao potrebna je podrška. Krist svoje vjerne ne ostavlja.
Tko želi vidjeti – lako će prepoznati mnoštvo tragova kraljevstva Božjeg na zemlji koje se već ukorijenilo i raste.
A za nas vjernike će biti spasonosno primijetiti „da smo jako bolesni i da nam treba tableta za ozdravljenje“. Ozdravljeni, s lakoćom ćemo nastojati da i drugi ozdravljaju. I tako tiho dolazi Isusovo kraljevstvo na zemlji. Uz izgovaranje riječi molitve: „Dođi kraljevstvo tvoje“, upustit ćemo se u avanturu suradnje s Bogom i uspostavi novog svijeta.
Uči nas, Gospodine, da u ovom svijetu uvijek vidimo tragove tvojega kraljevstva koje raste, a u punini vremena da gledamo tvoje lice u radosti. Amen.
Razmišljanje: Katolički tjednik
Foto: Roberta Pešava
