Trinaeste nedjelje kroz godinu na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla svete mise su slavljene u Ličkom Osiku u 9 i 11 sati.
U nedjelju je ujedno završila i duhovna obnova koju je od petka predvodio Danijel Čović. Hvala mu na tome.
Krajem pretprošlog stoljeća, točnije 1889., na međunarodnoj izložbi izgrađena je arhitektonska struktura koju su građani tog grada, i to najveći dio, prozvali monstruoznom građevinom i ruglom grada. Također su tražili da se to ruglo, kako su oni mislili, odmah sruši čim međunarodna izložba završi. Ipak, arhitekt koji ga je osmislio od prvog dana žestoko je branio svoj projekt kojim se ponosio i branio ga od onih koji su željeli uništiti i srušiti njegovu strukturu/građevinu. Arhitekt je znao da je njegova građevina predodređena za ponos i slavu.
Danas gotovo svi ljudi govore o toj građevini kao arhitektonskom čudu modernog svijeta i vremena i predstavlja taj grad i cijelu zemlju kao nešto po čemu ih cijeli svijet prepoznaje. Vjerujem da naslućujete da se govori o Parizu, Francuskoj i slavnom arhitektu Alexandru Gustavu Eiffelu... Ono što su mnogi smatrali monstruoznim i ruglom, postalo je remek-djelom i ponosom Pariza i Francuske...
Crkva – apostolska i mučenička
Nešto slično se dogodilo i događa s„građevinom i najvećim arhitektom“ – mislim na Crkvu i Isusa! Zar i Isusova Građevina, nazidana na 12 apostola, nije nekima izgledala kao ruglo i osuđena na propast... ali je Arhitekt koji je osmislio taj projekt Građevine/Crkve znao i zna da je njegov projekt određen i predodređen za spasenje svih ljudi... nazidana i sazidana i opečaćena krvlju Jaganjca i na mučeničkoj krvi, kako prvih apostola, tako do dana današnjeg. Isusova Građevina jest jedna, sveta, katolička, apostolska, ali i mučenička!
Sveta tradicija smatra da su apostoli ovako podnijeli mučeništvo, i to svi do jednog:
Ivan bačen u lonac kipućeg ulja, ali čudesno izbavljen protjeran na otok Patmos;
Matej zaklan mačem u nekom dalekom gradu Etiopije;
Petar razapet na križ u Rimu s glavom prema dolje;
Jakovu starijem odrubljena glava u Jeruzalemu;
Jakov mlađi bačen s hrama, a zatim pretučen toljagama do smrti;
Bartolomeju oguljena koža, skalpiran;
Andrija ubijen na križu;
Toma proboden i ubijen kopljem u dalekoj Indiji;
Juda usmrćen strijelama;
Matija prvo kamenovan pa mu odrubljena glava;
Pavlu nakon mnoštva muka, kamenovanja i prebijanja odrubljena glava;
Barnaba kamenovan na smrt u Saloni;
Marko evanđelist mučenički umire u Aleksandriji nakon što su ga razvlačili po ulicama grada
Luka evanđelist mučenički umire bivajući obješen na drvo masline negdje u Grčkoj;
I tako dalje do naših vremena i prostora, znanih i neznanih mučenika vjere; od blaženog Stepinca preko blaženog Bulešića do Drinskih mučenica: sestara Jule, Berchmane, Krizine, Antonije i Bernardete... od Zagreba preko Istre do Drine.
„Dobar sam boj bio...“
Danas slavimo Prvake apostolske, Petra i Pavla, dvojicu od Dvanaestorice koji su na poseban način ispovjedili i ispovijedali vjeru da je Isus iz Nazareta pravi Bog, istinski Mesija. „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga“, ispovijeda Petar u Cezareji Filipovoj. Slično i za sv. Pavla stoji: „A kad odluči onaj koji me izdvoji 'u utrobi majke moje i pozva' svojom milošću da u meni objavi Sina svoga da ga propovijedam među poganima“ (Gal 1,15) i u Djelima apostolskim nakon čudesnog obraćenja na putu u Damask: „I odmah poče propovijedati u sinagogama da je Isus Sin Božji“ (Dj 9,20).
Od samog početka Crkva ispovijeda i svjedoči da je Isus iz Nazareta pravi Bog, onako kako su to Petar i Pavao ispovjedili, svjedočili i krvlju zapečatili. Crkva i danas ispovijeda istu vjeru. Nastavlja ono što su činili Petar i Pavao bijući svoj boj, vjeru čuvajući nadajući se da će svatko, poput Pavla i Petra, završiti svoju utrku života. I na nama je predati baklju vjere budućim naraštajima.
Priča se da je jedna od atletskih vještina u drevnoj Grčkoj bila i utrka s upaljenim bakljama. Ali pobjednik nije bio onaj koji bi stigao prvi, nego onaj koji bi došao s neugašenom bakljom!
Veliki talijanski operni skladatelj Puccini, koji je skladao opere kao što su MadameButterfly i LaBoheme, nakon iznenadne bolesti, dijagnosticiran mu je rak, odlučio je u svojim posljednjim danima života, ono što mu je preostalo, dovršiti svoju posljednju operu Turnandot. Kad su mu prijatelji, zabrinuti za njegovo zdravlje, savjetovali da odmori, on bi ih saslušao i odgovorio: „Ja ću raditi onoliko koliko mogu da dovršim što sam započeo, a do vas je, dragi prijatelji, da odlučite hoćete li nastaviti ako ja ne uspijem dovršiti ono što sam započeo ili nećete.“
Crkva: apostoli i zvanja
Savjetovalište za zvanja
Isus „onih dana iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. Kad se razdanilo“ (Lk 6,12-13a), „pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu. I ustanovi Dvanaestoricu da budu s njim, pa da ih šalje propovijedati…“ (Mt 3,13-21). Poslije dva mjeseca pošalje ih Isus na Savjetovalište za zvanja u Jeruzalem da i s ljudske strane čuje mjerodavna mišljenja o pojedinim kandidatima. Evo stručnog odgovora:
Poštovani Rabi Isuse!
Zahvaljujemo na povjerenju koje si nam iskazao šaljući nam na stručno promatranje dvanaestoricu ljudi koje si izabrao za glavna mjesta u svojoj novoj Družbi. Sa svima smo obavili potrebne testove kroz deset dana. Naši su psiholozi razgovarali sa svakim osobno, a i naši viši savjetnici za pojedine zanate i službe susreli su se sa svima pojedinačno i sa svima zajedno. Svaki pojedini član Tvoje zajednice ima svoju kartoteku koju ćeš pozorno proučiti. Mi bismo iznijeli, za Tvoje ravnanje, neke primjedbe koje su potpisali svi članovi naše Psihološke službe. Dakle:
Općenito: Svi se u Savjetovalištu slažu da većina Tvojih izabranika nema ni najosnovnije pretpostavke, ni odgoja, ni ikakve prikladnosti za vodeću ulogu i pothvate koje im kaniš povjeriti. Nemaju pojma o zajedništvu, ni o zajedničkoj akciji i odgovornosti. Krvavo ćeš se razočarati nad njima. Mi bismo Ti preporučili da potražiš druge osobe koje će imati više iskustva u vodstvu i više prokušane sposobnosti.
Pojedinačno: Iznosimo samo sažetke o svakom kandidatu:
ŠIMUN PETAR: čuvstveno nestabilan. Čovjek prve reakcije. Ne obuzdava svoju strastvenost. Promjenjiv. Nekoliko puta ne zna što je rekao.
ANDRIJA: njegov brat, nema uopće svojstva predvodnika. Uvijek će biti na drugom ili na posljednjem mjestu. Odan gnjevu.
JAKOV i IVAN: također braća, sinovi Zebedejevi, stavljaju svoje osobne i obiteljske interese iznad interesa šire zajednice. Vatreni kao gromovi. Opasni po družbu.
FILIP: veoma naivan, nesnalažljiv, povodljiv za drugima.
BARTOLOMEJ ili NATANEL: pokazuje veliko nepovjerenje prema ljudima, vjerojatno će ga pokazati i prema novoj zajednici i prema Tebi osobno.
MATEJ: bivši carinik, čovjek loše prošlosti (bio je na crnoj listi kod Ureda za zapošljavanje).
TOMA: pokazuje neumjerenu sklonost sumnjama i pitanjima. Ruši moral u zajednici. Povlači se iz zajednice kad vidi da nije po njegovu.
JAKOV ALFEJEV i TADEJ: naginju depresiji. Bilo ih je teško testirati.
ŠIMUN Revnitelj: skloniji svađi i bodežu, negoli lijepoj riječi i uvjeravanju. Tip bez imalo diplomacije, nije uopće za Tvoju organizaciju.
Jedini kandidat koji očituje veliki duhovni potencijal, silnu intelektualnu sposobnost i moralnu podobnost, koji neobično uspješno komunicira s ljudima, sklon poslovnosti i kontaktibilnosti, snalažljiv i okretan, pun motivacije, zdrave ambicije i odgovornosti jest JUDA IŠKARIOTSKI. On Ti može biti desna ruka. Zamjenik. Odnio je najviše bodova u ispitivanjima. Čovjek ozbiljne nade i obećanja.
Želimo Ti uspjeh u pronalaženju novih ljudi i u Tvojem pothvatu!
«Savjetovalište za zvanja»
Puccini je umro ne dovršivši svoju posljednju operu. Njegovi prijatelji su sada bili pred izborom. Mogli su tugovati i žalovati i kasnije se vratiti svojim uobičajenim poslovima, ili su mogli nastaviti i dovršiti ono što je veliki maestro započeo. Izabrali su ovo drugo - dovršiti djelo velikog maestra. Vrlo brzo, 1926. u opernoj kući LaScala u Milanu, njegova opera bila je izvedena prvi put pod vodstvom velikog dirigenta Toscaninija.
Kada su u izvođenju opere došli do onog dijela gdje je veliki Puccini prestao pisati jer ga je smrt prekinula, dirigent Toscanini zaustavio je izvođenje opere, okrenuo se publici i sa suznim očima rekao: „Ovdje je veliki maestro stao.“ I zaplakao je. I publika je zaplakala. Ali koji tren kasnije Toscanini je uspravio svoju glavu i rekao: „A ovdje su njegovi prijatelji nastavili.“ Zatim je dirigirajući dovršio kompletnu operu Turnandot.
Nastaviti gdje su sv. Petar i Pavao stali ispovijedajući da je Isus pravi Bog i Mesija predajući baklju vjere budućim naraštajima.
Mučeništvo je najuzvišeniji iskaz ljubavi prema nekomu.
Možemo li prepoznati taj žar u nama današnjim i sadašnjim Isusovim učenicima, onaj žar kojim su gorjeli Prvaci apostolski, Petar i Pavao, kao i drugi apostoli?
Možemo li prepoznati lice Isusovo u Crkvi?
Mogu li drugi prepoznati u nama, duhovnim zvanjima, da Bog postoji, da je taj Bog Isus iz Nazareta?
Možemo li prepoznati i vidjeti u nama i među nama znakove kraljevstva nebeskog?
Razmišljanje: Katolički tjednik
