U nedjelju 6. srpnja sveta misa u 9,00 sati slavljena je u crkvi sv. Mateja u Širokoj Kuli jer je prva nedjelja u mjesecu, a misno slavlje u 11,00 sati u crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku.
Mir i radost cijelom svijetu
Tumači svetopisamskih tekstova redovito ističu da je evanđelist Luka jedini ostavio ovo izvješće o poslanju sedamdeset dvojice učenika i time pokazao da poslanje u naviještanju Riječi Božje nije rezervirano samo za Dvanaestoricu. Simboličkim brojem sedamdeset i dvojice učenika Luka upućuje na Knjigu postanka (10) gdje se taj broj pripisuje broju poganskih naroda potomaka Noinih sinova. Poslanje poganima je jedno je od temeljnih obilježja Lukina Evanđelja. Znači, ne svjedoče o Bogu samo Papa, biskupi, svećenici, redovnici, časne sestre i zaposlenici crkvenih institucija nego svaki kršćanin. Svi kršćani su pozvani kazivati o Božjoj vladavini nad svijetom, ali misionarski žar može ražariti samo onaj tko je sretan svojim izabranjem, a poslanje je samo odgovor na ono što Bog daruje.
Božja snaga može preobraziti ovaj svijet, sa svim njegovim problemima, u mjesto mira i pravde. Kršćane na tom putu potpomaže snaga Duha, ali od njih se traži vjera i raspoloživost za mir. Do mira srca ne dolazi se po načinu na koji se to događa u svijetu niti svjetskim sredstvima, nego davanjem Bogu prednosti i to molitvom koja nas oslobađa od naših krivih sudova i načina djelovanja.
Možda među najbolje primjere kako se služimo istim sredstvima kao i svijet, a želimo Božji mir, govori jedna zgoda kada su se u jednom selu posvađale dvije obitelji i jedna od njih je došla svome župniku pitati što uraditi. Oni bi željeli biti u miru sa svima, pa i s tim „susjedima iz pakla“. Župnik je strpljivo slušao njihovo kazivanje o uzrocima sukoba, što je tko komu rekao i proglašenja krivca – naravno one druge obitelji – za ovaj spor. Kada su završili rekao im je: „Sada ćemo se pomoliti za vaše susjede i to poimenice. Prije toga zamoliti ćemo Boga da vama oprosti vaše grijehe i Bog će donijeti mir.“ Skoro svi su skočili u jednom trenutku vičući na župnika da su od njega došli tražiti pomoć, a on bi sada nešto molio. I to još ispada da su oni krivi, a oni drugi koji nisu došli ispadaju pravedni. Kraj ove zgode je bio takav da su otišli i nisu molili. Svađa traje godinama...
Jedan od velikih problema suvremenog naviještanja onima blizu je što mi ne vjerujemo da Bog po našim molitvama može promijeniti naša srca i onda naše odnose s ljudima, ali može zaustaviti i ratove, velike prirodne nepogode i donijeti svijetu mir. Kraljevstvo Božje je prostor u koji se ulazi vjerom, nadom i ljubavlju. Ljubav pripravlja put za Isusov dolazak i Božju vladavinu u svijetu.
Duh se treba pokoravati Bogu
Poslanje Isusovih učenika je pripravljati svijet i vrijeme za Isusov dolazak u duhu pravednosti, ljubavi, mira, solidarnosti, služenja i svega što nas lišava sebičnosti čime se naš kruti duh čini blagim jer se suobličuje Božjem duhu. Duh živoga Boga je jači od protivnih duhova – oni mu se protive, ali i na kraju pokoravaju. U ovom je poslanju Isusovih navjestitelja snaga koja pobjeđuje grijeh i donosi radost. Radost vječnoga života je duh ukorijenjen u Bogu koji prolazi kroz svijet, oslobađa ga duha interesa, požude i oholosti. Ti duhovi su pokoreni i treba im oslobođenje do kojega može dovesti samo vjera u Božju pobjedu nad svim zlim duhovima. Prvi korak u toj pobjedi je priznanje svoje slabosti, kajanje za grijeh, sakramentalno oproštenje i tada smo slobodni za borbu protiv grijeha u sebi i grijeha u svijetu. Tada smo Božji i pokoriti će nam se svaki duh protivan Bogu. Za takav stav potreban nam je rast u vjeri.
U Bogu je sigurnost poslanih navjestitelja
Prvi zahtjev koji Isus stavlja pred svoje učenike je molitva za povećanje broja navjestitelja evanđelja. Isus ih naziva radnicima koji idu u žetvu. Bog je Isusovim životom posijao i dao da raste sve, a sada poziva i šalje one koji će donositi plod njegove žrtve. Zato smo mi uvijek sluge, a ne gospodari milosrđa jer Bog je sve učinio i naše je samo upozoriti na vrijednost žrtve i uskrsnuća, njezina ploda.
Neki u ovom tekstu vide i moguće Lukino upozorenje o nedostatku navjestitelja evanđelja. Bilo ih je malo u Lukino i u svako doba do danas. Uvijek je malo onih koji su spremni dati sebe da se proslavi Bog jer biti Božji znači suprotstaviti se svijetu. Zato je put navjestitelja nesiguran. Isus tu nesigurnost ističe da šalje svoje učenike „kao janjce među vukove“, slabe i nezaštićene među moćne svjetske gospodare na visokim, ali i na niskim seoskim, razinama. Ako ikada, sada imamo suvremen primjer kako svijet nezainteresirano gleda na progone kršćana, a uvijek je tako gledao na ubojstva svećenika i časnih sestara.
Isus i njegovi učenici smetaju onima koji žele uvesti „red“ vlastitih društvenih i moralnih normi po kojima im je dopušteno činiti što hoće. Isusovi učenici moraju biti svjesni da ih svijet ne razumije i zato mrzi, ali da im se divi zbog vjernosti i ustrajnosti u činjenju dobra. Također, da ne prolaze putem kojim nije prošao i Učitelj. Put je to prolaska zemljom čineći dobro, i jednostavno ispunjenje volje Božje u slijeđenju svojega Gospodina.
Znakovi našega naviještanja
Svaki govor o Bogu prati neki znak: ponekad jasan, a drugi put sakriven. Znakovi poslanja u naviještanju kraljevstva Božjega zbivaju se preko riječi i čina: ozdravljanje bolesnih, vlast nad nečistim dusima... Međutim, svi ovi znakovi su relativni i nisu svrha samima sebi. Zato se trebamo manje radovati njima, a više zato što smo Božji. To je radost i mir. Ozdravljenje i pomoć koji daju sakramenti toliko mijenjaju život pojedinih osoba da se ponekad moramo zapitati kako se ne radujemo nad tim obraćenjima kao velikim čudima ozdravljenja bolesnih i nečistih duhova.
Na kraju, svi navjestitelji moraju računati da na putu navještenja ostaje sloboda onih kojima govorimo hoće li ili neće prihvatiti ponudu spasenja. Neki prihvaćaju mir u Bogu i s Bogom, a neki ga odbijaju. Kao što su u povijesti spasenja neki gradovi bili blagoslovljeni zbog prihvaćanja navještaja, drugi su bili kažnjeni zbog neprihvaćanja, tako će i svaki čovjek na kraju svojih dana odgovarati zbog načina prihvaćanja Božje ponude spasenja. Amen.
