Isusov Hram
A u današnjem evanđelju Isus Krist se uspoređuje s Hramom, ali, slično Ezekijelovu viđenju, ne kaže da je on onaj vidljivi kameni hram, nego onaj nevidljivi, skriveni koji se još od kraljeva Davida i Solomona te proroka Izaije, Jeremije i Ezekijela krije u njegovim pragovima, temeljima i koji se u punini vremena rađa u njegovoj dubini i skrovitosti. Isus, kao duhovni hram i Živa voda što oživljuje smrtno i pročišćuje pogano, ne može biti onečišćen, međutim, žali što je kameni Hram, iz čijih pragova izlazi Životna voda, onečišćen ljudskom zloćom. Nisu životinje te koje ga onečišćuju, nego ljudi pa tjerajući stoku iz Hrama upozorava ljude kako su Dom Božji pretvorili u pećinu razbojničku. Dom je, dakle, postao pećina, a ono što pripada Bogu oteli su razbojnici. I Matej i Marko i Luka i Ivan koriste istu riječ za razbojnika: lestres, što ne znači lopov koji provaljuje u kuću i krade, nego bandit, huligan koji napada po cestama, koji čeka u zasjedi. Takvi nisu kradljivci ili kleptoi koji pljačkaju kuće, nego huligani koji napadaju, tuku, ranjavaju, orobljuju i na kraju ubijaju. Stoga je vrlo znakovito to što Isus uspoređuje Hram s pećinom u kojoj huligani i ubojice kriju sebe i kuju svoje krvave namisli. Takvi otimaju tuđe haljine i nose ih; pljačkaju tuđi novac i trguju s njim; usmrćuju nedužne i bahate se svojim zločinima. Prema nekim bibličarima, Isusovo čišćenje Hrama bila je prijelomna odluka za hramske službenike da konačno „raskrste“ s njime. I baš kako ih je opisao tako su se i ponijeli prema njemu: uhvatili su ga u zasjedi, nemilice isprebijali, oteli mu njegovu odjeću i na kraju brutalno ubili.
Novi Hram
Kada Židovi kažu Isusu da je Hram građen 46 godina onda time misle na cijeli vladalački vijek kralja Heroda Velikoga koji je trajao 36, a ne 46 godina. Ovom hiperbolom Židovi su željeli poručiti: „Prije negoli je Herod i započeo s obnovom, Hram se gradio“, jer proces stoljećima obilježene gradnje i rušenja, posvećivanja i oskvrnjivanja naveo je Židove da ljubomorno čuvaju i štite svoj hram koji je u Isusovo vrijeme konačno zablistao u punome sjaju. Ne čudi stoga što Isus svoje tijelo poistovjećuje s Hramom koji se više puta podizao iz pepela da tako predoznači vrijeme Novoga Hrama, Novoga Tijela kojega više nitko neće moći srušiti pa ni pragovi pakla. Isto tako, Isus se uspoređuje s Herodom, zemaljskim vladarom, koji je gradio prolazni hram sav svoj životni vijek, dok Isus, božanski vladalac, dovršava i usavršuje Vječni Hram u samo tri dana. Stoga, Isus Krist ili Novi Hram predstavlja nepobjedivu vječnu Božju utvrdu, sveopći narod otkupljenih, Kristovu univerzalnu crkvu spasenja koju današnja proslava Lateranske bazilike tako zorno predočava.
Razmišljanje: Katolički tjednik
