Prvom nedjeljom došašća 30. studenog paljenjem prve adventske svijeće započeli smo milosno vrijeme pripreme za dolazak našeg Spasitelja - za blagdan Božića.
Došašće je za nas nekako dražesno vrijeme, rekli bismo čak nostalgično vrijeme. Ono nam priziva u sjećanje uspomene iz djetinjstva i vraća nas u dane mladosti, kada se prisjećamo radosti s kojom smo iščekivali Božić i brojali dane koliko se još puta trebamo probuditi u rane jutarnje sate do Božića.
Svete mise su slavljene u 9 i 11 sati.
Na svetoj misi u 11 sati župnoj zajednici su predstavljeni ovogodišnji pričesnici i krizmanici.
U vremenu došašća se ne bismo smjeli zaustavljati samo na Gospodnjem dolasku koji se već dogodio u određenom povijesnom trenutku, nego u ovom vremenu želimo očitovati spremnost da budno iščekujemo onaj budući dolazak. Istina je vjere da će Krist zaista opet doći, tako nam je obećao rekavši da će taj njegov ponovni dolazak biti iznenada. On će se pojaviti kada se ispune vremena, a za vjernike to više i nije važno hoće li to biti sada ili će to biti u nekoj dalekoj budućnosti. Ono što je važno za nas, jest odluka i opredjeljenje za njega. To se tiče svakog čovjeka pojedinačno, a odnosi se na svakoga tko sluša njegovu riječ. Svakako se od nas traži budnost i spremnost da ga očekujemo kao da je već na vratima i kuca da mu otvorimo svoja vrata da uđe i blaguje s nama. On doista kuca na naša vrata i svakoga od nas zove imenom. Tko čuje njegov glas, ne može ostati ravnodušan na ovaj glas. „Ako danas glas mu čujete, ne budite srca tvrda!“
Vrijeme dolaska Gospodnjeg
Apostol Pavao je siguran u njegov dolazak pa vjernicima svoje zajednice daje konkretne upute za život. Preko njih poziva i nas na budnost da „se oda sna“ prenemo, da se obratimo jer jedino je to ispravan stav u iščekivanju Gospodinova dolaska. „Zaodjenite se oružjem svjetlosti“, kao djeca svjetlosti pristojno hodite, ne u pijančenjima i tjelesnim užitcima, nego kao „izabranici Božji, sveti i ljubljeni“. Djela tame ne pristaju uz djecu svjetlosti. Zato nam valja odložiti djela tame kao što su razvratnosti, pijančenja, svađe i ljubomore. Tko u tomu uspije, već je pronašao svjetlo i mir srca; on u potpunosti pripada Bogu.
Netko je jednom upitao Sv. Alojzija za vrijeme igre: „Alojzije, što bi učinio da znaš da ćeš kroz sat vremena umrijeti?“ Svetac mu je odgovorio: „Nastavio bih se igrati.“ Vjernik ne gleda na Kristov dolazak sa strahom, nego ga radosno iščekuje, uvijek pripravan i stalno zauzet oko dobra. Jer Gospodin je njegova nada i mir. Zato nam je ova poruka jasna: „Bdijte, jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi.“
U vrijeme došašća mi se ne prisjećamo samo Dolaska Gospodnjega, nego ga gledamo kao stvarnost. „Prisjećamo se jer je onaj kojega iščekujemo već došao. I to ćemo proslaviti na dan Božića. Ali, bitno je, da je taj koji je već došao, već prisutan među nama: Njegova riječ koju smo čuli - to je On s nama; njegova euharistija koju sada slavimo - to je On s nama. Kršćansko došašće i nije ništa drugo nego radosno putovanje ususret Onomu koji k nama putuje, uz nas ide. Učinimo i poduzmimo sve da do tog susreta i dođe!“ (Nedjeljna misao s portala župe Vidovec od 27. studenoga 2004.)
Bdijmo, dakle, nad sobom, bdijmo i nad drugima da ga dostojno dočekamo u svojim kućama i u svojim srcima.
Razmišljanje: Katolički tjednik
