U utorak 5. kolovoza 2014. godine svečanom svetom misom u 10 sati u Širokoj Kuli koju je predvodio župnik Luka Blažević proslavljen je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i Gospa Snježna.
Sama proslava započela je molitvom kod Spomenika žrtvama Drugog svjetskog i Domovinskog rata u Širokoj Kuli. Nakon svete mise HKUD Široka Kula izvelo je prigodni program koji su pripremali za ovaj dan
U nastavku donosimo današnju propovijed vlč. Luke Blaževića koja puno toga govori. Uzmimo si malo vremena da još jednom doživimo današnju zbilju:
Ima ih koji pitaju: „A što to vi slavite danas?"
Možda doista ima onih koji ne znaju što to ovdje danas slavimo i zašto Bogu zahvaljujemo! Ima onih koji su to zaboravili, jer mi nažalost brzo zaboravljamo važne i svete događaje naše povijesti i lako prepuštamo da nam ih drugi tumače, iskrivljuju i pišu drugačijim rukopisom. Neki tako pitaju i zato jer i danas uporno izvrću i prešućuju istine o uzrocima i posljedicama, o agresoru i žrtvi. Oni misle da ni ovdje, ni igdje u Hrvatskoj ne bi trebali ovaj dan ni slaviti. Mi ovdje danas znamo što slavimo i zašto trebamo slaviti. I to ovdje još jednom, po 19.-ti puta, 19 godina, obznanjujemo svima, u domovini u svijetu, bilo to kome pravo ili ne: Slavimo Istinu koja se dogodila, ovdje među nama i nama. Kojoj smo mi živi svjedoci. Za koju su mnogi dali svoje živote... Slavimo Istinu koju ne možemo, i nikome je nećemo dati nijekati ni mijenjati, iskrivljavati i obezvrjeđivati, ni za kakvu cijenu ili ucjenu... Poručujemo sebi i svojima i svima: Danas ovdje slavimo, „Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja" i BDM Gospu Snježnu,,I za sve to, ovom svetom Misom za Domovinu, Bogu zahvaljujemo. I molimo da se ovo zahvalno slavlje slavi, i barjak da se hrvatski vije po cijeloj Hrvatskoj, zavazda !
Važno je uvijek biti spremni na odgovor, onima koji pitaju dobronamjerno, na poseban način našoj djeci i mladima, kojima smo dužni reći i obrazložiti cjelovitu istinu o našoj povijesti. „Čistu" istinu, ne obojanu ideološkim bojama ili političkim potrebama. Ne osakaćenu i nasilno prepravljanu ili ubijenu Istinu.
I to radi istine o našoj prošlosti, a naročito radi naše budućnosti! Jer samo će vas „istina osloboditi.I koji je od Istine sluša glas moj", govorio je naš Učitelj i Gospodin Krist Isus. Istina je Božji dar koji obvezuje. Osakaćena i iskrivljena istina, kao i neistina i laž je grijeh koji rađa nepravdom, nemirom, koji prijeti novim, bolnim i opasnim frustracijama u narodu. Naročito u onima „malim" ljudima, koji su šutljiva većina, jer se njihov glas ne čuje ili prešućuje u medijima i javnim glasilima, koji se omalovažavaju ili etiketiraju već poznatim „pričuvnim frazama s visoka".
Mi danas ovdje zahvalno slavimo Boga za dar ove zemlje naše lijepe domovine Hrvatske. Zahvaljujemo za veliki Božji dar, kojim je, slobodnom voljom i izborom većine hrvatskog naroda, konačno uspostavljena samostalna i slobodna Hrvatska država, za „dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do!", kako je pjevao naš slavni Gundulić. Mi danas zahvaljujemo Bogu i za sve one ljude koji su ovu Domovinu našu, uz svekoliku podršku i molitvu naroda, stvarali i gradili svojim rukama, umom i srcem. Koji su je vjekovima branili, mnogi od njih i mučeničkom žrtvom vlastita života. A trebalo ju je vjekovima braniti od ropstva i jarma svakojakoga: od mletačkog i turskog, austrougarskog, jugoslavenskog i od jarma komunističkoga, pod znakom „crvene zvezde". Tu istu „zvezdu", pamtimo kako je rušila i izdašno štitila i pomagala agresore i rušitelje ove zemlje. Zato danas, ovdje zahvaljujemo Bogu za sve one koji su ovu Domovinu branili i obranili. I pobijedili, vjerujemo zauvijek. Zato molimo: „Bože, čuvaj Hrvatsku, moj dragi dom!"
Poznata je molitva Crkve Litanije svih svetih u kojoj po zagovoru svih svetih i mučenika vapimo Božanskome veličanstvu da nas čuje, i usliša, u našim mnogobrojnim potrebama i nevoljama. Duga je to molitva, s mnogo zaziva.
Tim brojnim zazivima mi bismo u Hrvatskoj, trebali dodavati još neki novi, sasvim naročiti zaziv, za sasvim naročitu potrebu, koju su neki drugi narodi, proizašli iz istog komunističkog terora i ropstva, već odavno na svoj način razriješili.
Kad bi među onim brojnim postojao i zaziv “Sveta lustracijo: pohodi nas, oslobodi nas!“, trebali bismo moliti Litanije svih svetih svaki dan.
Neka pođe lustracija od Pantovčaka, preko Markova trga s obje strane, neka se spusti na Zrinjevac, pa preko Prisavlja, neka pohodi cijelu našu Domovinu! I neka ne zaboravi: Guja u hrvatskim njedrima stoluje i koti nove antihrvatske guje.
Da, danas slavimo Dan pobjede i dan zahvalnosti, Dan branitelja. Što danas simbolički slavimo, trebali bismo živjeti svakog dana. Dan zahvalnosti podsjeća nas da smo mnogo toga učinili, ali da nam je mnogo toga darovano odozgora. Mi njegujemo svoj život, ali prije toga primili smo ga na dar. Tko je zahvalan, zna gdje je i tko je temelj njegova života.
Jesmo li brzo zaboravili svesadržajnu poruku kardinala Franje Kuharića: bogoljublje, čovjekoljublje, domoljublje? Jesmo li zahvalni kad se opredjeljujemo protiv života, protiv obitelji, protiv istine o hrvatskoj prošlosti i sadašnjosti i kad se na taj način, svjesno ili nesvjesno, odričemo budućnosti?
Jesmo li zahvalni kad nezainteresirano promatramo, i na taj način sudjelujemo, u sramotnom donošenju zakona izdaje života, braka i obitelji kako ga je zamislio Stvoritelj i Ljubitelj života (Mudr 11,26).
A upravo danas stupa na snagu zakon o istospolnom partnerstvu. A znamo što je Hrvatski narod rekao na referendumu. Zašto su baš današnji datum i dan izabrali, ne znam, možda Vi znate?
Živimo li kao narod života za život ili smo izdali život? Sveto Pismo dovikuje: “Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Gospodina Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta on je život tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji“ (Pnz 30, 19-20).
Mi danas zahvalno slavimo Boga za veličanstveni događaj „Oluje", tu briljantnu pobjedu naše Hrvatske vojske, njezinog vrhovnika i predsjednika Franje Tuđmana, njezinih generala, časnika i vojnika branitelja. Mi vjerujemo da je to pobjeda vjekovne i čvrste vjere svega naroda hrvatskoga u domovini i po svijetu, pobjeda vjere da je slobodna Domovina Božji dar čovjeku. I da svaki čovjek i narod, pa tako i Hrvatski, ima neotuđivo pravo na dom i domovinu. I da to pravo smije braniti od „agresora" ali čuvati i od lopova.
„Oluja" 1995-e, je pobjeda i ustrajne molitvene vjerničke podrške. Naročito Gospine krunice koju su branitelji nosili, ali i molitvu pozadine naših očeva i majki, djedova i baka ali i molitve djece za svog tatu branitelja i vojnika na bojišnici u molitvama pratili, i podržavali, hrabrili i sokolili njih u teškim obrambenim akcijama, na prvim crtama bojišnice širom naše raskomadane, izmučene i ubijane Domovine. Mnogi su branitelji poginuli na tom svetom zadatku i sebe ugradili u krvavu Kalvariju našega narode. Ali mi kršćanski vjerujemo, Gospa nas je naša tako učila, da s Kalvarije puca Božji vidik Uskrsnuća... Mi vjerujemo u istinitost one naših mučenika Zrinskih i Frankopana: „Navik on živi ki zgine pošteno!"
I danas čujemo pjesmu: „Slušaj kako grmi, kako more pjeni, pitaju nas, jesu li zaboravljeni. I slušamo vapaj Domovine: „Za njih se pomoli, nek mi braća znaju, heroji se nikad ne zaboravljaju!"
Mi danas Bogu zahvaljujemo za dar odvažnosti, kojom su naši branitelji išli pred tenkove i avione, pred rušilačku i ubojitu JNA vojnu tehniku i propagandu, i pred nenaklonjenu nam politiku mnogih svjetskih sila, moćnika.
Treba jasno ponavljati istinu, da je veliki dio zemlje Hrvatske bio otet i okupiran, od onih koji su sustavno, kroz duge godine, stvarali i širili atmosferu „ugroženosti" srpskog naroda u Hrvatskoj državi. Koji su ignorirali sve njezine legalno izabrane institucije.
Treba ponavljati Istinu da su nam od matice zemlje Hrvatske, nasilno otrgnuli, kako su govorili: „svoja vekovna ognjišta" i stvorili tzv. „SAO Krajinu". U njoj su porušeni i spaljeni, uništeni ili obeščašćeni svi hrvatski kulturni spomenici, naročito crkve i oltari, slike i kipovi. I da su etnički „očišćeni" cijeli dijelovi hrvatske Like i Dalmacije, Banovine i Korduna, istočne i zapadne Slavonije. Sjećamo se tisuća naših prognanih i izbjeglica (Hrvatskoj je tako nametnut strašan rat kojeg nije htjela). Jer „rat je poguba ljudske naravi" govorili su naši stari.., a mi, na žalost gorko iskusili.
I kad su propali svi pokušaji mirnog rješenja, sve molitve i svi pregovori za domaćim i međunarodnim pregovaračkim stolovima. Kad drugačije nije bilo moguće, Oluja" je morala krenuti.
Danas, godinama poslije „Oluje" i svega što nam ona doziva u sjećanje i budi u pamćenju, sve zle uzroke i posljedice rata, ali i sve darove i plodove te velike pobjede koje danas živimo i uživamo. Trebamo se prepustiti Božjemu Duhu i surađivati s njime da budemo kvasac, onaj Evanđeoski Božji kvasac u (tijestu) naroda i povijesti naše, sada i u budućnosti".
Doduše, trebaju nam, kao svim ljudima i narodima, spomeni i spomenici. Trebaju nam sjećanja i slavlja, ali više od svega, treba nam Božjega Duha ali i ruha, da bismo očuvali živim duh i dušu naše povijesti, našega naroda. Treba nam i duh onih koji su stvarali našu povijest i našu domovinu, gradili njezinu duhovnu i materijalnu kulturnu baštinu, treba nam te vrijednosti i bogatstvo živjeti, prenositi ih mladima poput dobrog kvasca, i tako graditi svoju budućnost na trajnim zdravo-naravnim, Božjim Evanđeoskim temeljima. To bi bio najbolji znak domovinske zahvalnosti našim dragim braniteljima.
„Ima jedna stina u njidrima Knina, na njoj stig vijori i s burom se bori."
Danas podno slavne tvrđave kninske, 19 ljeta od kako na njoj crven bijel i plav stijeg vijori, slušamo li, čujemo li braćo, kako nam govori i kako nas moli? „Tili su te i Ugari stari, tili su te Turci i Mleci, tukli su te svakakvi barbari, čija li si stino, svima reci! Ja sam stina kralja Zvonimira. Hrvatska sam od vika vikova. Darujte mi braćo malo mira, jer ja sam stina vaših pradidova..." „Tko na tvrdoj stini svoju povijest piše, to ne može nitko nikad da izbriše!"
Braćo i sestre, svima vama ovdje nazočnima i Vašima: Sretan vam Blagdan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan branitelja, dan naše Gospe! Na nama je red nastaviti časno pisati povijest roda svoga hrvatskim rukopisom, ali po Božjim crtama. Gospe naša draga vodi nas i čuvaj nas ali i moli za nas. Amen!
