Na blagdan sv. Benedikta, zaštitnika Europe i na drugi dan 6. Večeri folklora u Širokoj Kuli slavljena je sv. misa u 19 sati u crkvi sv. Mateja koju je predvodio župnik preč. Luka Blažević. Nakon mise ispred spomenika je bila molitva odriješenja. Potom je program nastavljen po protokolu. U programu su sudjelovali KUD-ovi iz Nikšića, Škabrnje i Calgarya (Kanada) te domaći KUD.
Nedjeljne svete mise proslavljene su u Ličkom Osiku.
Božja riječ kao sjeme
Često kažemo da u Božjem vrtu ima svakojakog cvijeća. Po tom šarenilu boja i cvjetova njegova dražest postaje veća. Ali to ipak brzo zaboravimo kada trebamo uvažiti samobitnost i ljepotu drugih, slaveći Boga i zbog tog „šarenila“ boja i mirisa. Dok sam nedavno čestitao susjedima muslimanima Ramazanski bajram odgovori mi bogobojazni vjernik: „Želim da Bog bude zadovoljan i s vama u vašim slavljima.“ Te su mi riječi dugo odzvanjale pa pomislih kako Bog može biti nezadovoljan s nama, čak i kad mi mislimo da ga slavimo. Nije toga pošteđen niti jedan narod niti vjernik. Svi se trebamo uvijek preispitivati: Je li Bog zadovoljan sa mnom ili nije? Što je želio sa mnom dok me stvarao, dok je želio da budem? Tek daškom vjere otkrit ćemo tajnu Njegova plana po Njegovoj ljubavi koju nije štedio. Ni nadahnuti sveti pisac nije štedio svoga udivljenja pred tim Božjim planom i radom: „Ti, Gospodine, pohodi zemlju i ti je natopi,/obogati nju veoma./ Božja se Rijeka vodama napuni,/ ti pripravi ljudima žito.// Ovako pripremi zemlju: brazde joj natopi,/ grude joj poravna;/ kišom je omekša,/ usjeve joj blagoslovi.// Ti okruni godinu dobrotom svojom,/ plodnost niče za stopama tvojim./ Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja,/ brežuljci se pašu radošću.// Livade se kite stadima,/ doline se pokrivaju žitom: svagdje klicanje, pjesma” (Ps 65). Zaista bi mogao biti u pravu njemački pjesnik Goethe kad kaže da: „Ako nije Bog onaj o komu evanđelje govori, onda je Bog onaj tko je to evanđelje napisao.“ I jedno i drugo je točno! Na isti način smo i mi primatelji i pošiljatelji Božje riječi ili u tehničkom smislu odašiljači Božje riječi. Vjerujemo i u rod, jer Bog je posijao dobro sjeme. A kad su pitali nekog mudraca kako znamo je li Bog zadovoljan s nama, on je, zastavši malo rekao: „Kada smo mi zadovoljni s Njim i On je zadovoljan s nama!“ Pa ipak nas kopka to obostrano nezadovoljstvo. Takvo stanje je dobro u toliko što pokazuje da nismo potpuno zanijemili ili nestali već pokušavamo dubinom duše proniknuti i poput sjemena ostvariti očekivani urod.
Izvor: Katolički tjednik