Tijekom ovih dana u našoj župi Družba sestara Kćeri Marije Pomoćnice (salezijanke) imale su duhovne vjee koje je vodio prof. dr. sc. Josip Gregur. Sestre salezijanke sudjelovale su i na nedjeljoj misi u 11 sati koju je predvodio don Josip. Župnik preč. Luka ove je nedjelje služio misu u crkvi Uzvišenja sv. Križa u Perušiću jer je njihov župnik preč. Mile Šajfar slavio 50 godina svećeništva u rodnom Lađevcu.
Neka se sada usudi reći kralju što smije, a što ne smije činiti! Tako je jednostavno moćnicima riješiti se onoga tko im uznemiruje savjest: skrate ga za glavu i mirna Bosna! A za toga Ivana je Isus rekao da je najveći od onih koje je ljudska majka rodila. Nakon te tragične vijesti povlači se Isus u samoću, na razmišljanje i molitvu za ubijenog prijatelja. Međutim, netko ga je morao vidjeti kad je ulazio u lađicu, kako bi preplovio na drugu stranu jezera, razglasio to i svijet se strčao sa svih strana. Od Isusova mira u samoći ne bi ništa. Tu započinje scena iz odlomka današnjeg Evanđelja. Promotrimo njezine sudionike! To su svijet, tj. narod, apostoli i sam Isus.
Svijet
Dolazili su mu oni koji su bili bolesni ili su imali bolesnika u kući. Kako i ne bi kad je Isusova «ordinacija» radila posve besplatno i to 24 sata na dan. Jedina non-stop ordinacija, koja bi radila dok je bilo bolesnih i potrebnih. A njih ima uvijek. Isus nikada nikoga nije odbio. Ne čini to ni sada, iako bi mu bilo korisno kad bi malo ostao sam u miru. Evanđelje ne opisuje Isusove emocije, ali sigurno je bio ražalošćen viješću o smrti prijatelja Ivana Krstitelja. Međutim, Matej izričito veli kako se Isus sažalio nad narodom u potrebi, a sa svih strana slio se k njemu «silan svijet» (Mt 14,14). Ta ga sućut tjera na aktivnost: neumorno liječi, poučava, tješi. Oni koji mu dolaze gladni su tjelesnog zdravlja, ali i Božje riječi. A kod Isusa im je tako lijepo da su čak i na glad zaboravili. Ni primijetili nisu kako vrijeme prolazi.
Apostoli
Očito je Isus cijeli Božji dan primao potrebne, liječio ih, tješio i poučavao. Nije bilo vremena ni za ručak, ni za popodnevni odmor koji je bio u onoj vrućini neophodan. Apostoli čekaju kad će konačno ta strka prestati, pa da ostanu sami s Isusom. Uostalom, zar to nije neuviđavno od svijeta što «njihova» Isusa ne prepuste njima; ta oni su Njegovi učenici. I nisu se baš pokazali. Kao da im je toga svijeta već navrh glave. Dobronamjerno «poučavaju» Isusa kako su u pustu kraju i kako nemaju što jesti, pa valja narod poslati kućama. Kao da Isus toga ne zna. Računali su da će oni uz Isusa nekako dobiti potreban obrok, a za druge briga njih. Uostalom, nisu ih ni zvali. Neka idu i neka se snalaze kako znaju! Traže da Isus narod pošalje kući.
Isus
A Isusu ne pada na pamet da ljude otpusti gladne. Od Boga se ne odlazi gladan. Ponaša se kao da su apostoli dovezli sa sobom kamion-hladnjaču punu hrane: «Dajte im vi jesti!» (r.16). Bit će da su se apostoli samo pogledali ispod oka. Što ćemo im dati, kad ni sami nemamo, pomislili su. Eto, jedva su nekako skucali pet kruhova i dvije ribe. To bi pojela dva čovjeka s malo boljim tekom.
Isus zna što će učiniti, ali želi poučiti učenike da ni oni ne smiju ostati pasivni, prekriženih ruku. Svatko može i mora nešto doprinijeti. Bog poseže za čudesnim sredstvima tek onda kad se naravna iscrpe. Nema pasivnog čekanja čudesa. Uostalom i «naravna» sredstva su od Boga, Božji dar. Zato, kad Isus čudesno umnaža kruh, i apostoli imaju svoju zadaću. Isus ih začas pretvori u konobare i šalje ih da raznose hranu ljudima koji su posjedali po travi. Bio je to valjda najmasovniji piknik u dotada poznatoj povijesti. Bog voli raditi u suradnji s čovjekom.
Tumači Svetoga pisma kažu da je tim čudom Isus najavio i drugo, još veće, čudo – kruh u kojemu će On sam ostati nazočan u svojoj Crkvi do konca vremena, presvetu Euharistiju. Ali, zanimljiv je redoslijed: od vidljivoga k nevidljivomu, od materijalnog k duhovnomu. Najprije tjelesni kruh, onda kruh duše. Najprije valja gladnoga nahraniti, a onda mu o dobrom Bogu govoriti. Tako se prilazi čovjeku, tako se čovjeka ispravno vodi do Boga.
Izvor: Nedjelja.ba (portal Katoličkog tjednika)