Kalendarski smo ušli u proljetni mjesec - ožujak. To se može osjetiti po sunčanom danu i po pjevu ptica koje su probudile vjernike župe sv. Josipa ove nedjelje.
Ove nedjelje svete mise su slavljene u 9 sati u župi sv. Mateja u Širokoj Kuli i u 11 sati u župi sv. Josipa u Ličkom Osiku.
Može se reći da smo sada već duboko ušli u Korizmu, ali kakvo je raspoloženje naših duša? Lijep je sunčan dan, ali opet nema pravog osjećaja za odlazak u crkvu. U crkvu se ne ide zbog svećenika nego zbog sebe.
Tužno je vidjeti kako roditelji "taksiraju" svoju djecu do crkve i onda se "izgube negdje na kavi". Tužno, ali realno i istinito! Kako se onda može nešto očekivati od djece?
Abraham nije bio takav. Toliko je želio potomstvo te ga je na kraju dobio. A onda Bog od njega traži da žrtvuje svoga sina. Naravno, Bog nije takav da traži ljudske živote, nego ih on daje. Tim činom on preobražava Abrahamovo srce koje mu se potpuno predaje.
I mi sami — i nakon Isusova uskrsa, uza sve to što živo ispovijedamo u svakom Vjerovanju svoju uskrsnu vjeru — u životu kao da smo jedino pod dojmom onoga što nas neposredno tišti, a to je Isusov i naš križ. Osjetimo se potaknuti glasom Očevim. Ostanimo poslušni Isusovu Evanđelju uz svu „žalost i tjeskobu“ svojega života, čvrsto naslonjeni na obećajnu riječ Isusovu o — „radosti i nadi.
