Na veliku srijedu je posveta ulja za Božje pomazanike u današnjem svijetu. To su svi krštenici. Pomazanjem preuzimaju Božje zadatke biskup, svećenik, krizmanik i svaki krštenik", istaknuo je gospićko-senjski biskup Mile Bogović na Veliku srijedu 4. travnja u gospićkoj katedrali Navještenja BDM, posvješćujući svećenicima i okupljenim vjernicima, među kojima je bilo iznimno mnogo mladih, značenje toga euharistijskog slavlja. Misa posvete ulja, koja je također spomen ustanovljenja svećeničkog reda na Posljednjoj večeri i na kojoj svećenici obnavljaju svoja obećanja koja su dali biskupu na ređenju, u Gospićko-senjskoj biskupiji tradicionalno se slavi na Veliku srijedu, kako bi se svećenici na Vel. četvrtak lakše posvetili obvezama u svojim župama. Na toj misi, u kojoj je koncelebrirala većina svećenika djelatnih u biskupiji, a u asistenciji su bili svi bogoslovi i sjemeništarci, biskup Bogović je blagoslovio i posvetio ulja koja će koristiti za podjelu sakramenata bolesničkog pomazanja, krizme i svetog reda. Po ustaljenom običaju svećenici su za prinos darova biskupu predali darove skupljene u župama u akciji Misereor, kao i priloge za biskupijski Caritas ili misije.
U propovijedi biskup je istaknuo kako misna čitanja stavljaju naglasak na ulje i pomazanje, a njime se u Starom zavjetu davalo posebne ovlasti i moći. Naime, Božji duh je nakon pomazanja obuzeo pojedinca i on više nije bio poput ostalih, jer tim je činom dobivao i posebno poslanje unutar naroda. Pojedinac je tada prihvaćao Božje nadahnuće i Božje zadatke u narodu. Svoje planove podređivao je Božjim planovima s njime.
A budući da su kršćani Božji pomazanici, rekao je mons. Bogović, oni imaju posebne zadatke u svijetu, ali ne samo one svoje. "Biti Biskup ne znači odrađivati neke propisane zadaće, nego prihvatiti svoju službu kao Božje poslanje. Isto tako svećenik, član pastoralnog ili ekonomskog vijeća, bogoslov, sjemeništarac, ministrant, pjevač, roditelj. Svi smo mi pomazanici Gospodnji", naglasio je biskup, ter imamo zadaću obavljati prvenstveno onaj posao koji nam je pomazanjem od Boga predan. Ali kršćanin nijednu službu ne prihvaća činovnički, tj. ne odrađuje određene poslove pa se nakon toga odmara kod kuće, jer izvršitelje Božjih planova u narodu i za narod Božji Duh treba da vodi kroz sve poslove i zanimanja.
Istaknuvši potom da za pomazanje ulje nije slučajno izabrano, biskup je slikom stroja, dodavši da je možda pregruba, zorno pokazao što ulje znači u jednom složenom organizmu. "Bez ulja motor se 'zariba', pokvari, uništi. Sve je na svom mjestu, ima pogonskog goriva i svi dijelovi su tu, ali nema ulja i motor se uništi. Slično se može dogoditi u nekoj zajednici. Može tu biti jako snažnih ličnosti, kvalificiranih stručnjaka, može biti i mnogo financijskih sredstava, ali ako čim krene počnu jedan drugoga trati, žuljati, vrijeđati, sve se upropasti i 'zariba'", rekao je biskup, naglasivši da nam je svima potrebno veće razumijevanje, finoća odnosa, međusobno poštovanje i suradnja, a posebno onima koji imaju veću i važniju ulogu u zajednici. Kao što Duh Božji jače aktivira u srcu biskupa i svećenika to pomazanje, isto vrijedi i za članove biskupijskih i župnih pastoralnih vijeća, jer i oni su primili pomazanje da omogućuju rad zajednice. To vrijedi također za crkvene udruge, a još više za obiteljsko zajedništvo, naglasio je biskup.
"To ulje u odnosima u svakoj zajednici možemo nazvati caritas. Danas se donose darovi za Caritas, pokazuje briga za druge. Caritas nije dobrotvorna kuća, nije hrana i odjeća, nego želja da vjernik osjeti potrebu svoga brata i da učini za njega sve što možeš", kazao je biskup Bogović, dodavši kako se nešto može učiniti i preko ustanove Caritasa, preko odjeće i hrane, ali to je tek izraz onoga duha koji je u vjerniku, koji mu govori da brata svoga treba ljubiti kao samoga sebe. Kada tako vjernik čini, onda je on poput ulja u stroja koje mu omogućuje da ispravno radi. Podsjetivši potom na načine odnosa koje Duh uspostavlja u zajednici, biskup je naveo "recept" koji donosi prorok Izaija: biti blagovjesnik siromasima, iscjeljivati srca slomljena, tješiti žalosne, razveseliti ih… itd. A time se zapravo uspostavlja skladno zajedništvo, koje se najbolje uči iz temeljne zajednice ljudskoga roda – obitelji. U njoj je najprisutniji duh zajedništva jer članovi žive jedni za druge. Nasuprot tome, naglasio je biskup Mile, "obitelj se raspada ako zavladaju neki drugi odnosi: poslovni, činovnički i sl. S tim temeljem društva ne smije se nitko poigravati, stvarajući obitelj od samo muškaraca ili samo žena, oduzimajući djetetu pravo na prirodnog oca i majku". A Isus je htio da se po uzoru na obitelj stvara i crkveno zajedništvo. "Isus nije osnovao obitelj, ali je obiteljske odnose unosio u zajednicu koju je stvarao. Snaga Crkve bit će veća što bude bilo više takvih zajednica. Naše župe trebale bi rasti u tom duhu. Dakako, počevši od jezgre u kojoj je glavni svećenik. Svaka evangelizacija, zvala se ona stara ili nova, treba se na tome graditi, na čvrsto povezanim jezgrama", rekao je biskup, dodavši da je sve drugo "recikliranje" starih teorija koje su se već pokazale neuspješnima. "U ovo vrijeme Krist, što znači Pomazanik, daje nam svojim primjerom najsavršeniji način za stvaranje i učvršćivanje zajedništva: spremnost i život svoj položiti za druge. Duh koji je njega u tome vodio neka ispuni i naša srca. Onda ćemo biti na svakom mjestu stvaratelji pravog kršćanskog zajedništva", zaključio je biskup Bogović, dodavši da u istom Duhu svima želi radosne vazmene blagdane.
