Polako smo ušli u mjesec lipanj. Iza nas su veliki blagdani i svetkovine: Tijelovo, Duhovi, Presveto Trojstvo, Presveto Srce Isusovo, Presveto Srce Marijino... U ovom tjednu također završava školska godina. Vjerujemo da za djecu neće završiti i Crkvena godina te da će preko ljeta posjetiti crkvu i Isusa u bijeloj hostiji.
Na 10. nedjelju kroz godinu sveta misa u 9 sati slavljena je u crkvi sv. Mateja u Širokoj Kuli. Župna misa u 11 sati slavila se uobičajeno u Ličkom Osiku.
Liturgija dana donosi nam dva lijepa teksta. Prvi tekst je iz prvog čitanja, a drugi je iz evanđelja. U oba teksta govori se o majkama udovicama koje su ostale sa svojim sinom jedincem.
Isus ne zatvara oči pred situacijom. Ima sućuti za beznadnu udovicu i njezina situacija ga se doima. Prilazi situaciji i čini ono što je njemu moguće. On se obraća, u isto vrijeme, udovici i njezinom sinu. Majci: „Ne plači!" Mrtvome: „ Tebi govorim ustani!" Oboma ima Isus što reći, i oboma Isus nešto čini. Konačno se govori da je Isus ponovno dao, tj. vratio majci sina! Što je Isus učinio? On je udovici ponovno vratio nadu, on joj je otvorio perspektivu budućnosti.
Današnje evanđeosko pripovijedanje nam jasno govori da i u bezizlaznim situacijama nije sve propalo. Neki od nas imaju iza sebe udarce sudbine. Najprije vladaju žalost, briga, bilo kod rastanka s ljubljenom osobom, karijerom, obiteljskim planiranjem, nadom ili navikama. Ali ni tada život nije uvijek na kraju. Današnje evanđelje nas potiče da pustimo Isusa u svoj život, jer se on pokazao kao onaj koji ne dopušta da nada umre. Sam je na križu umro i za učenike su bile mnoge nade pokopane, ali je trećeg dana uskrsnuo i time je ljudima darovao budućnost, koja prelazi preko smrti.
