U ponedjeljak 18.3. s početkom u 17:00 sati u našoj župi je održana velika uskrsna ispovijed. Ova ispovijed je ujedno bila i priprema za naš župni blagdan. Pokorničko bogoslužje i svetu misu je predvodio poznati slovenski karizmatik Ciril Ćus, župnik župe sv. Arkanđela Mihaela iz Žetala nedaleko Ptuja. Velečasni Ciril vjernicima je govorio o oprostu i božjoj ljubavi, a svoju je propovijed temeljio na svom vlastitom iskustvu i svojoj životnoj priči.
Djetinjstvo s ocem alkoholičarom
- Moj otac je bio alkoholičar. Do četrnaeste godine dobio sam više udaraca nego žlica u usta. Nisam znao što to znači očinska ljubav. Imao sam svega sedam godina kad sam počeo bježati iz kuće, spavati po štalama sa životinjama, teško sam se nosio sa svakodnevnim obvezama i učenjem, bio sam depresivan i povlačio sam se u sebe. Više puta pomišljao sam o suicidu. Pitao sam se zašto je moj život takav, zašto je moj otac takav prema meni, a onda sam se susreo s Biblijom. Započeo sam je čitati i odlaziti na mise - posvjedočio je otac Ciril dodajući kako tad još uvijek nije oprostio svom ocu nasilniku, već da je do oprosta prošlo još neko vrijeme. Najprije je započeo zahvaljivati Bogu na svemu dobrom, ali i lošem u njegovu životu, a ocu koji ga je zlostavljao oprostio je nakon što se on teško razbolio.
- Nitko od nas nije mogao birati gdje će se roditi, kad će se roditi, kojeg spola će biti, tko će mu biti roditelji pa na kraju nitko nas nije pitao niti želimo li se roditi i živjeti. O tome je odlučio Bog koji nas voli i mi smo njegova djeca bez obzira tko smo, što smo i kakvi smo. On nam oprašta sve naše grijehe kad iskreno zazovemo njegovo ime i zatražimo oprost. Zato, oprostimo i mi svima onima koji su nam u životu učinili nešto ružno, nanijeli neku nepravdu ili bol.
Nema sreće bez oprosta
Pater Ciril kazao je kako je najteži od svih oprosta onaj samome sebi. Ispričao je kako ljudi često nisu zadovoljni svojim životom pa da u tom nezadovoljstzvu često kažu kako si ne mogu oprostiti.
Ne zaboravite da su svi ljudi koji su rođeni, svi mi koji smo večeras tu, ljubljena djeca Božja. Bog nas voli, uvijek i bezuvjetno. Zato, volimo i mi naše bližnje, pa i one koji su nam napravili nešto loše. Priđimo im i recimo: ja ti opraštam i ja te volim. Tek kad oprostimo mi ćemo biti zadovoljni i sretni.
