Danas lijepi sunčani dan. Sunce miluje naš slunjsko-plitvički kraj.Tako nije bilo pred 26 godina. Na Plitvicama je tada bio snijeg kojeg je natopila krv. Bio je to Josip Jović, policajac, sudionik akcije probijanja barikada na plitvičkoj cesti. Bio je to početak krvave agresije koja je odnijela mnogo žrtava…Danas su mnogi pohrlili na Plitvice odati priznanje preko Josipa Jovića svima mladićima koji nisu dočekali slobodu. U 11 sati počelo je polaganje vijenaca pred spomenik, presječeno stablo, simbol slomljenog života. Rodbina pokojnog Josipa Jovića, djeca plitvičke osnovne škole…Predsjednica Kolinda u pratnji predsjednika sabora Bože Petrova, ministara obrane Krstičevića, ministra branitelja Tome Medveda, ministra policije Orepića, visokih vojnih dužnosnika položila je vijenac. Za njima mnoge braniteljske udruge, ultramaratonci, biciklisti, predstavnici županije, općina…
Prisutnima su se obratili jedan od sudionika događaja, Stjepan Ciprek. Prisjetio se tog Uskrsa 91. Zatim se obratio ministar obrane Krstičević, ministar policije Vlaho Orepić i predsjednica Kolinda…Posebno su zvučale riječi majke Josipa Jovića koje izgovorila prije svoje smrti: “Srce mi se širi kad vas vidim tolike: vi ste moji sinovi” O žrtvi Josipa Jovića mnogo je izrečeno i napisano. Svaki put pomisao na njega i tolike ubijene ostavlja u nama tugu i ponos. “Boj se onog ko je viko bez golema mrijet jada!” zvuče pjesnikove riječi. Ostajemo svaki put potreseni i pokušavamo pobijediti svoj sitni egoizam. Vojni Ordinarij mons. Jure Bogdan to je posebno istakao u službi riječi i molitvi. U svjetlu uskrsne nade čovjekov život dobiva novu dimenziju. Josip Jović upravo je na Uskrs “usnuo u Gospodinu”. Ušao je u Kristovu muku da bi s njim uskrsnuo na život. Bez uskrsne nade sve bi bilo apsurdno….
