Četvrta je nedjelja kroz godinu. Svete mise su slavljene u župnoj crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku u 9 i 11 sati. Nakon obje svete mise župnik je vjernicima dijelio Novi zavjet kako bi se Božja riječ mogla više čitati u našim obiteljima. Na misi u 11 sati također je bilo predstavljanje ovogodišnjih prvopričesnika i krizmanika. Oni su također na dar dobili Novi zavjet.
Svetac Božji
Markovo evanđelje odlikuje se doduše, tako mnogi misle, po vjernom prikazu Isusa čovjeka. Istinsku teologiju, dakle misao o Bogu, treba tražiti u drugim evanđeljima. Tek kasnije pridolazi, prije svega kod Ivana, aspekt uzvišenog i proslavljenog božanskog Isusa.
Sada čitamo već od početka godine B (u prošlom adventu) odlomke iz Markova evanđelja. Pritom smo utvrdili na drugu nedjelju adventa, da riječ “početak” koja je u Markovu evanđelju kao i u Ivanovu na samom početku, ima različito značenje u oba evanđelja. Ujedno smo opazili da božansko formalno prodire kod Marka u naš svijet – burno i nezadrživo. Radosna vijest, evanđelje počelo je kod Marka s pozivom Ivana Krstitelja, Isusova “preteče”: “Pripravite put Gospodinu!” (Mk 1,3) – citat iz Izaijine knjige (Iz 40,3). To mjesto iz Izaijine knjige bilo je također citirano u predkršćanskom pravilu kumranske zajednice slične samostanskoj. Ipak u Kumranu se nisu odvažili sveto ime Gospodin izgovoriti a ni pisati. Umjesto tetragrama stavljali su samo četiri točke (….) 1 QS 8.14). Čitatelji Markova evanđelja trebali su toga Gospodina prepoznati u Isusu. Najprije su Izaija a tada i Ivan Krstitelj pripremali na njegov dolazak kod krštenja; taj tekst (Mk 1,7-11) slušali smo na “blagdan krštenja Gospodnjega”.
I taj Gospodin “zapovjedio” je svojim autoritetom u evanđelju treće nedjelje kroz godinu četvorici ribara na jezeru: “Hajdete za mnom!” (Mk 1,17). I Isus im je suvereno prorekao da će ih učiniti “ribarima ljudi”.
Tekst današnje četvrte nedjelje kroz godinu spaja se direktno na to i prikazuje Isusa kako on slijedeće subote dolazi s novim učenicima u sinagogu u Kafarnaumu. Tamo već uči s “božanskom punomoću novu nauku”. Dodatak “božanski” u jedinstvenom prijevodu koji se ne nalazi u grčkom originalu, zgodan je, kao što to pokazuje idući događaj. Jedan čovjek opsjednut nečistim duhom povika pred opunomoćenim učiteljem, čiju nadmoć osjeća: “Znam tko si: Svetac Božji!” (Mk 1,24). Na grčkom ho hágios tou Theou, što znači: “Svetac, u kojem je sam Bog prisutan”.
Zaustavimo se malo uz čovjeka opsjednuta nečistim duhom. Taj čovjek je bio pod vlašću, s okovima bilo čega – od strašnih sjećanja, strahova, od prisila, kratko: od nečega što mu nije dopuštalo da bude svoj. Takve opsjednutosti danas ima u svim mogućim oblicima: alkohol, lijekovi, droga, seks, vlast, posjed mogu biti strast, strast iza koje se uvijek skriva nevolja i ona se javlja kao prisila da netko čini ono što ne bi htio činiti – tako kao da se u njemu skriva drugi koji govori iz njega ili ga čini svojim alatom. Zato čovjek u sinagogi poviče: “Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Čovjek nije gospodar u vlastitoj kući, on više ne može reći “ja”. To evanđelje misli pod “opsjednutošću”.
Isus je došao, da doslovno stupi u borbu protiv svega što ne dopušta čovjeku da bude sam svoj. Kraljevstvo Božje koje on naviješta i donosi, to kraljevstvo biva konkretno i stvarno u oslobođenju čovjeka od svega što ga podjarmljuje i otuđuje.
U Ivanovom evanđelju Petar tek na kraju euharistijskog govora zaključuje doslovno isto priznanje: “Ti si Svetac Božji” (Iv 6,69). Pa ipak je ispravno: u Ivanovom evanđelju razvijat će se misli “odozgo i odozdo” , vječna riječ postaje slabo tijelo (usp. Iv 1,14). U Markovom evanđelju naprotiv rasterećuje se Gospodinova snaga “odozdo” koja se jedva može shvatiti – i nama daje da sudjelujemo u njenim osjećajima. Tako se zaključuje današnji evanđeoski odlomak pitanjem prestrašenih ljudi: “Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se” (Mk 1,27).
U jednom evanđelju koje se ne nalazi u Novom zavjetu, ali vjerojatno je predajom sačuvana Isusova riječ, Isus kaže: Tko je blizu mene, blizu je vatre. To je vatra koja ne sagorijeva, ali dušu obasjava i grije.
Razmišljanje: Franjevci-split
Foto: Tomislav Ratković
