Župa Gospić svake godine 16. svibnja, obilježava godišnjicu mučeničke smrti redovnice časne sestre Žarke Ivasić, milosrdnice, strijeljane na taj dan 1946. na gospićkom groblju, uz kapelu Sv. Marije Magdalene. Rođena je 18. studenog 1908. godine u Krašiću. Godine 1931. odlazi u samostan Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog u Zagreb. Djelovala je u više bolnica: Gračacu, Banjoj Luci, Petrinji, a od 1939. do 1943. godine u Otočcu. Njezini posljednji dani u gospićkom zatvoru, odlazak na stratište i smrt, ostavili su u mnogima sliku hrabre i predane kršćanke – redovnice koja je mučeništvo podnijela čvrstom vjerom u Gospodina, sigurna da je čeka vječna nagrada na nebesima. Tako su i danas kada slavimo i VII. vazmenu nedjelju, župljani i sestre milosrdnice iz Zagreba i Rijeke okupili se u 17 sati, zbog epidemioloških mjera u manjem broju, najprije na groblju oko grobnice s. Žarke u molitvi psalama i sv. krunice. Potom su se svi uputili u gospićku katedralu gdje je sv. misu u 18 sati predvodio gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić u zajedništvu s kancelarom i tajnikom Mišelom Grgurićem, gospićkim župnikom Mariom Vazgečem i udbinskim sužupnikom Antom Luketićem. Posluživao je, uz ministrante, sjemeništarac Marko Butković. Pjevao je katedralni zbor pod vodstvom Franje Puškarića.
Biskup je održao sljedeću propovijed:
„Djela apostolska izvješćuju kako zajednica apostola bira novog člana apostolskog zbora na mjesto Jude koji je iznevjerio Isusovo povjerenje. Čovjek može izdati, može se iznevjeriti, ali ne može blokirati Božji plan spasenja. Bog je tisuće godina pripremao svoj narod za dolazak Mesije, ali oni ga nisu prihvatili. Zato su ga umjesto njih prihvatili drugi narodi. Tako na mjesto Jude dolazi apostol Matija. Juda je, čini se, bio ugledan i sposoban član apostolskog zbora u koga su očito, imali veliko povjerenje kad su mu povjerili apostolsku blagajnu. Zbor apostola ostao je bez tog sposobnog čovjeka, a navještaj Radosne vijesti ide dalje i bez njega.
Kada apostoli biraju novog člana apostolskog zbora imaju dva jednako dobra kandidata: Matiju i Barnabu. Izbor pripremaju molitvom i prepuštaju ga Bogu. Ovo je važna poruka svima nama: pripremati molitvom posao koji nas čeka, obveze koje moramo izvršiti. I sâm Isus je tako radio: uvijek je molitvom pripremao svoje djelovanje. Nažalost, ima puno kršćana koji nisu svjesni koliko je to važno i korisno.
U drugom čitanju iz Poslanice svetog Ivana apostola, u središtu pozornosti je riječ ljubav. Ivan i samoga Boga definira kao ljubav. To je zacijelo, najbolja moguća definicija Boga. I sam Isus je Boga tako definirao. U razgovoru s Nikodemom veli: „Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina.“ Bog je ovdje definiran sa dva glagola: Bog je onaj koji ljubi i koji daje. Tamo gdje je ljubav, nužno postoji i darivanje. Nema ljubavi bez darivanja. Ljubav nije u riječima nego u darivanju, u žrtvi. Ivan zatim, ističe: „Mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama.“ Ovdje smo u srcu poruke: to je poziv kršćaninu da upozna ljubav kojom ga Bog ljubi.
Draga braćo i sestre, ovdje je često i problem svakoga od nas. Uvjerimo se lako da nas Bog voli kada u životu sve ide dobro, kada smo zdravi, ako funkcionira obitelj i posao, kada je financijska situacija dobra, itd. Problem se pojavljuje dolaskom poteškoća i trpljenja. Tada najprije pomislimo da se Bog udaljio, okrenuo nam leđa, kažnjava nas zbog nekih naših grijeha i slično.
Ako nekoga volimo samo kada nam u svemu ugađa, onda to i nije prava ljubav. Ljubav se provjerava u kušnjama života, u životnim neuspjesima i porazima. Voljeti, znači znati uvijek biti blizu osobi, napose kada joj je teško. Zbog toga nas dragi Bog nekada stavlja u teže situacije da provjeri našu ljubav prema njemu, ili bolje rečeno, da mi sami postanemo svjesniji kakva je naša ljubav prema Bogu. Je li naš odnos prema Bogu više ljubav ili neki interes?
Bez prave ljubavi prema Bogu nećemo ga nikada dostatno upoznati, jer ljubav je ta koja nam daje mogućnost vidjeti Boga. Isus naziva blaženima one koji su čista srca, čiste ljubavi, s naglaskom da će oni Boga gledati. Ne samo u budućem životu, nego i u sadašnjem. Zapravo, ljubav je ta s kojom se može vidjeti i ono što se fizičkim očima ne može vidjeti.
Blažena Djevica Marija, osoba Božje ljubavi, prva uočava tjeskobu domaćina na svadbi u Kani. Ona to vidi kad nitko drugi ništa ne primjećuje. Ivan apostol, učenik ljubavi, prvi prepoznaje Isusa kada se ukazao na Genezaretskom jezeru dok su učenici ribarili. Ivan ga prepoznaje kada ga ni jedan drugi učenik nije prepoznao. Otac Rasipnog sina, čovjek ljubavi, vidi sina iz daleka kada ga nitko drugi nije mogao uočiti. Tko s ljubavlju gleda najbolje vidi.
Isus, definirajući se „Dobrim pastirom“, naglašava da on poznaje svoje stado, poznaje svoje jer ih voli. Drugoga se dobro može upoznati samo ako ga se voli. Često u razgovoru čujemo: „Poznajem ja dobro njega ili nju“. To „dobro poznavanje“ govori se najčešće u negativnom smislu, tj. u značenju da dobro poznajem mane te osobe. To nije put istinskog upoznavanja neke osobe. Pravo poznavanje dolazi iz ljubavi. Bez ljubavi, kako rekoh, mogu upoznati samo mane neke osobe, a takvo poznavanje vodi odbacivanju drugih. Budući da se po ljubavi dobro upoznaje neka osoba, ljubav je i snaga s kojom se najbolje pomaže osobi da uzraste u plemenitosti, u dobru.
Isus je molio za svoje učenike i za sve nas da budemo ljudi ljubavi jer će po tome svi prepoznati da smo njegovi učenici, a to nama jamči da ćemo moći iskusiti, osjetiti i vidjeti Isusovu blizinu u svim životnim situacijama.
Danas se spominjemo mučeničke smrti sestre Žarke, milosrdnice, koja je ubijena na našem gospićkom groblju na današnji dan prije 75 godina. Ubijena je u montiranom procesu kakvi su u tom vremenu bili ustaljena praksa. Optužnice i osude bile su često pisane nakon što je osoba bila pogubljena. U svakoj od tih optužnica pisalo je redovito da je osoba osuđena na smrt zbog „suradnje s neprijateljem“. Ta optužnica mogla se „prišiti“ baš svakome i protiv nje nije bilo obrane, jer zapravo, takve se nitko nije niti usudio braniti.
Sestra Žarka ubijena je samo zato što je bila redovnica, jer je glavni cilj komunizma u tom vremenu bio uništiti dušu hrvatskog naroda, a to su ponajprije, Katolička Crkva sa svojim predstavnicima koje su komunisti gledali kao personifikaciju hrvatskog puka. Sestra Žarka nije odgovarala mržnjom na mržnju. Umrla je s ljubavlju i to je bio njezin odgovor na mržnju zločinaca. Na smrt se pripremala molitvom. Poput Isusa u Getsemaniju, noć prije smaknuća provodila je bdijući u molitvi i tako se pripremila za svoje mučeništvo. Nije se u tim užasnim životnim okolnostima osjetila napuštenom od Boga. Uvjeren sam da joj je Isus bio bliže nego ikada u životu. Zato je mogla u tamnici moliti pjevajući. Nisu joj bile nepoznate Isusove riječi upućene učenicima da će biti progonjeni i ubijani zbog njega.
Petar i Ivan, na početku navještaja Isusove radosne vijesti, ozdravljaju jednog hromog prosjaka i završavaju u tamnici. Petar predstavnicima vlasti postavlja pitanje: „Zar nas progonite zbog dobra djela koje smo učinili ovom čovjeku?“ To pitanje mogle su ponoviti i sestra Žarka i druge pogubljene sestre. Žrtvovale su se u bolnici za sve bolesne i ranjenike, ali im je bio neoprostiv grijeh što su liječile i ranjene ustaške vojnike. Liječile su i partizanske ranjenike, nisu ispitivale kojoj vojsci pripada koji ranjenik; nisu ih zanimali vjera ili nacionalnosti bolesnika koji su primani u bolnicu; one su gledale pred sobom samo bolesnog čovjeka. Unatoč tomu stradale su mučenički. Ubili su ih zločinci čija su imena nestala, a ove sestre žive. Sveto pismo u psalmu 34,17, naglašava: “Lice se Jahvino okreće protiv zločinaca da im spomen zatre na zemlji. I ovdje je to posve vidljivo. Oni koji su sudili i ubijali nestali su iz spomena ljudi. Ubijajući druge, ubijali su sami sebe i svoj vlastiti spomen. Nestali su kao da nisu niti živjeli. Život se ne može graditi na temeljima zla, na ubijanju drugih. Takav život se, prije ili kasnije, mora urušiti.
Isus je rekao da zlo čine ljudi tame, ljudi koji ne vole svijetlo jer se na svijetlu razotkrivaju njihova zla djela. To su oni koji žive u tami, u tami djeluju i u tami završavaju svoje živote.
Žrtve ostaju živjeti. One svijetle. One privlače ljude koji u njihovoj žrtvi vide blagoslov i zagrljaj neba.
Mi danas zazivamo zagovor sestre Žarke i susestara na naš narod i Crkvu, da nam pomognu u našim životnim kušnjama da ostanemo vjerni Bogu, vjerni savjesti, vjerni dobru i istini. Mi se nadamo da će ove naše sestre jednom, biti uzdignute na čast oltara i da će sestra Žarka, zajedno s velikom procesijom žrtvama koje su mučenički završile na gospićkom groblju i kraj njega, biti naša zaštita i obrana od budućih zala, da se u ovom gradu nikada više ne ponove stradanja, patnje i mučeništva kakvih je u njegovoj povijesti bilo i previše. Amen.“
GSB
