Sedam mjeseci nakon smrti gospićko-senjskog biskupa u miru mons. dr. sc. Mile Bogovića, u ponedjeljak, 19. srpnja, u Pučkom otvorenom učilištu „Dr. Ante Starčević“ Gospić predstavljene su dvije knjige koje je Bogović posljednje napisao. Prva nosi naslov „Ljudi i događaji na mom životnom putu – autobiografske crtice“. Izdana je prošle godine, na dan Bogovićeva pokopa u gospićkoj katedrali, ali zbog epidemiološke situacije nije mogla ranije biti predstavljena. Izdali su je Gospićko-senjska biskupija i Državni arhiv u Gospiću. Urednik ovog djela napisanog na 364 stranice je Bruno Lončarić, za grafički prijelom i tisak uredila zaslužna je tiskara Og grafika d.o.o. iz Ogulina, za lekturu i korekturu Jagoda Randić, a kazalo imena i pojmova izradio je Franje Puškarić. Druga knjiga (zbornik) izdana je posthumno u srpnju ove godine pod nazivom „Zapisi svećenika o Domovinskom ratu na području današnje Gospićko-senjske biskupije“. Urednici ove knjige su Mate Rupić i Franje Puškarić, lekturu i korekturu napravila je Julija Barunčić Pletikosić, a grafičko oblikovanje i tisak tiskara Moj ured d.o.o. iz Jastrebarskog. Knjigu su zajednički izdali Gospićko-senjska biskupija, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata i Državni arhiv u Gospiću. Knjige su predstavili gospićko-senjski biskup mons. mr. Zdenko Križić, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata dr. sc. Ante Nazor, pomoćnik ravnatelja spomenutog Centra prof. Mate Rupić, ravnatelj Državnog arhiva u Gospiću dr. sc. Ivica Mataija i mag. theol. Franje Puškarić.
Na početku je kao domaćin i u ime organizatora, Gospićko-senjske biskupije, sve prisutne pozdravio biskup mons. Križić. „Radosni smo što danas možemo predstaviti dvije knjige od pokojnog biskupa Bogovića koje je on priredio, ali nažalost nije dočekao njihovo tiskanje. S ovim predstavljanjem želimo još jednom iskazati poštovanje i zahvalnost ovom neumornom radniku i znanstveniku, domoljubu i prvom biskupu novoosnovane Gospićko-senjske biskupije“ – rekao je u uvodnom dijelu mons. Križić. Naglasio je kako autobiografija biskupa Mile nema sličnosti s mnogim drugim autobiografijama koje su najčešće prožete nastojanjima i željom autora da sebe prikažu u onom svijetlu u kojem žele da ih drugi gledaju i da kao takvi ostanu u njihovu sjećanju. Često su to naglašeno subjektivni prikazi koji u mnogo čemu odudaraju od objektivne istine. Kod biskupa Mile to nije slučaj. On opisuje događaje iz svog života onako kako su se dogodili, ne skrivajući nikada i svoje vlastite sjene iz tih događaja. Nadalje, biskup Križić spomenuo je kako je biskup Bogović čvrsto vjerovao u Isusove riječi: „Istina će vas osloboditi“. Zato je gorljivo prianjao uz tu istinu, bio glasnik te istine i tu istinu svojim spisima naviještao i širio. Mnogima kojima je ideologija bila mjerilo svega, smetalo je što je on istinu iznosio ne gledajući je li zgodno ili nezgodno vrijeme. Nije priznavao nezgodno vrijeme za istinu. Unatoč etiketiranju i šikaniranju od onih koji nisu htjeli prihvatiti pravu istinu, Bogović se nikada nije dao pokolebati.
Povjesničar Ante Nazor osvrnuo se na knjigu o zapisima svećenika o Domovinskom ratu i ukratko predstavio njezinu strukturu. Posebna vrijednost knjige je što je njezin priređivač Bogović kao povjesničar i tadašnji svećenik bio sudionik brojnih situacija koje su se događale tijekom rata, susretao se s prognanicima i svećenstvom i tako mogao bilježiti sve važnije informacije. Od velikog značaja su također, zapisi svećenika koji su tijekom rata ostali uz svoj narod, kao i svjedočanstva preživjelih svjedoka koja je Bogović prikupio i objedinio na jednom mjestu.
Mate Rupić govorio je o blagopokojnom Bogoviću pod vidom njihove zajedničke suradnje u Komisiji za hrvatski martirologij. Spomenuo je tri velika projekta koja je Bogović osmislio i vodio tijekom zadnjih godina. To su uspješna izgradnja Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, projekt Svehrvatskog groba koji nije uspio dovršiti te osnivanje i rad Komisije za hrvatski martirologij. U okviru te Komisije neumorno je radio na projektu popisivanja žrtava Drugog svjetskog rata i poraća i organizirao dva stručna skupa nakon kojih je pripremio zbornike radova.
Jedan od dugogodišnjih Bogovićevih suradnika, dr. sc. Ivica Mataija, predstavio je Bogovićevu autobiografiju. Prisjetio se kako je Bogović uvijek oko sebe okupljao mnoge ljude i gradio s njima specifičan odnos. Ostat će zapamćen kao biskup, vrsni povjesničar, sveučilišni profesor, društveno angažirani intelektualac i neumorni domoljub koji je cijeli svoj život proživio sa svojim narodom i neumorno radio za njega i za Crkvu.
Franje Puškarić, također jedan od najbližih Bogovićevih suradnika, osvrnuo se na njihovu zajedničku suradnju u projektu hrvatskog martirologija, osnivanju i radu Zavičajne knjižnice te pripremi i izdavanju Bogovićevih autorskih knjiga. Puškarić je spomenuo kako se Bogović uvijek borio da spasi povijest i istinu pa je na tom tragu pisao vlastite bilješke i prikupljao bilješke drugih koje su izdane u knjizi koja svjedoči o Domovinskom ratu na području današnje Gospićko-senjske biskupije. Predstavljač je zatim, opisao okolnosti nastanka Bogovićeve autobiografije koju se može promatrati i iščitavati kao njegovu oporuku i oproštajni dar svima onima koji su ga susretali, s njime živjeli, radili i prijateljevali.
Predstavljanju su uz uzvanike i goste pristigle iz svih dijelova Gospićko-senjske biskupije prisustvovali saborska zastupnica Anita Pocrnić Radošević, župan Ličko-senjske županije Ernest Petry, gradonačelnik Grada Gospića Karlo Starčević sa zamjenicom Kristinom Prša, svećenici, časne sestre Presvetog Srca Isusova, bogoslovi i rodbina blagopokojnog biskupa Bogovića. Program predstavljanja vodila je Ljubica Ilievska Radošević, a u glazbenom dijelu nastupili su članovi gospićkog katedralnog zbora „Sveta Cecilija“ i učenik Glazbene škole koja djeluje pri Osnovnoj školi dr. Jure Turića Gospić, Borna Sarić, na gitari.
GSB
