U utorak 27. lipnja u 19,00 sati u našem Pastoralnom centru održana je tribina koju je predvodio hrvatski general i političar Željko Glasnović.
Prije tribine je bila sveta misa u 18,00 sati koju je predslavio župnik preč. Luka Blažević.
Na početku tribine domaćin preč. Luka pozdravio je predvoditelja tribine i sve okupljene i riječ predao prijatelju Dariju Kordiću koji je predstavio samog predavača.
General Željko Glasnović zahvalio se na riječima pozdrava domaćinu župniku preč. Luki Blaževiću i g. Dariju Kordiću koji ga je lijepo predstavio.
Što nama nedostaje u životu? Imamo svi zajedno: „Ora et labora“! Mi svi imamo tu Božju česticu u sebi, ali moramo se odlučiti što ćemo s time napraviti. Ako krenemo od Biblije i Gideona koji je bio židovski vojskovođa i on je prije jednog noćnog napada na neprijateljski logor rekao vojnicima da se trebaju ugledati u njega i raditi isto. Takvi trebamo biti svi u životu, a ne biti da treba raditi kako netko kaže ili kako netko radi. Mi kršćani trebamo nositi to svjetlo koje u nama upaljeno sakramentima; od krštenja, pričesti, krizme… Nakon ovoga se postavlja pitanje kršćanima, je li možemo razlučiti dobro od zla, je li imamo taj duh? Ako samo radimo, nema produkta, ako samo molimo, bez rada opet nema ništa. Treba Božje i čovječje spojiti.
Željko Glasnović rođen je u Zagrebu u janjevačkoj obitelji. Njegova obitelj emigrirala je u Kanadu, gdje je Glasnović bio pripadnik kanadske vojske pet godina. Potom je godinu i pol proveo u francuskoj Legiji stranaca. U Hrvatsku se vratio po izbijanju Domovinskog rata 1991., te se priključio ZNG-u.
Bio je vojni zapovjednik u Lici, te na Južnom bojištu. Poslije pada Vukovara u studenome 1991., prešao je u Tomislavgrad u BiH, gdje je trebao obučavati nove postrojbe. Krajem godine priključio se bojnoj Zrinski. Sudjelovao je u bitci na Kupresu u travnju 1992., gdje je bio teško ranjen pored srca. Vojnici su ga uspjeli izvući preko planina preko Bugojna do franjevačkog samostana na Šćitu u Rami. Iz Rame je konačno prebačen u Split. Dva mjeseca nije bio u borbama, no pobjegao je iz splitske bolnice i vratio se na kupreško ratište. U listopadu 1992. preuzeo je zapovjedništvo nad brigadom Kralj Tomislav. Njegov brat Davor bio je zarobljen u Kupresu i mučen od srpskih snaga. Glasnović je bio poznat po teškom karakteru i zahtijevanju striktne discipline u svojim postrojbama.
Brigada Kralj Tomislav imala je i oko 500 muslimanskih boraca. Izbijanjem bošnjačko-hrvatskog sukoba 1993., ti borci su bili razoružani. Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma u ožujku 1994., kojim je okončan taj sukob, Glasnović je preuzeo zapovjedništvo nad 1. gardijskom brigadom HVO-a. Prva brigada HVO-a sudjelovala je u operaciji Cincar u kojoj je oslobođen Kupres od Vojske Republike Srpske (VRS). U svibnju 1994. je smijenjen s te dužnosti i imenovan zapovjednikom Zbornog područja Tomislavgrad. Bio je zapovjednik HVO-a u sklopu združenih snaga HZ Herceg-Bosne i Republike Hrvatske kojima je zapovijedao general Ante Gotovina, a koje su sudjelovale u oslobađanju dijelova BiH poslije operacije Oluja.
Nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma u prosincu 1995., Glasnović je imenovan programskim menadžerom za program vojne stabilizacije u Sarajevu. Nakon toga, bio je godinu dana zapovjednik Hrvatskog gardijskog zbora. Predsjednik Stjepan Mesić umirovio ga je 2000. nakon pisma dvanaestorice generala u kojem su tražili prestanak blaćenja Domovinskog rata.
Mi Hrvati trebamo znati svoj identitet tj. od kuda potječemo. Danas je uvijek važno da svatko radi i misli samo da je njemu dobro. Sve ono što vidimo ne treba vjerovati i također sve što čujemo ne treba vjerovati. Ako razmišljamo genetski i antropološki, koliko je Like nestalo nakon II. Svjetskog rata? Udbina, Boričevac, Široka Kula… I razmišljajući danas, opet se taj sustav vraća na globalnoj razini, možda je danas i mutirao, mi ne znamo danas tko su naši neprijatelji. Vraća se kulturološki komunizam, boljševički sotononizam u drugom ruhu. Ta crvena aždaja danas je svukud. Svi znamo kako se on naziva. To je sotona. Polako se uvlači u sve pore društva. Došli su anđeli tame preobučeni u anđele svjetla. Netko to prepoznaje, ali su rijetki. Sve nam se nudi, ali ništa dobro. Ako živimo vjeru, spoznati ćemo istinu, a ako smo formalno kršćani možemo zaboraviti na svoj kršćanski identitet. Sam Dostojevski je rekao da je ljudska duša mjesto gdje se bori sotona i Bog za prevlast. Svi moramo naučiti gdje ćemo ići. Moramo se boriti između tame i svjetla. Iz svog iskustva znam što dolazi u Hrvatsku. U svijetu imamo preko 100 i nešto rodova gdje se djeca npr. sakače, ne proživljavaju pubertet. Hormonski blokeri, legalizacija droge, prostitucija, teške droge koje su jače od heroina itd. Ne smijemo bježati od istine, ali to se sakriva. Trebamo živjeti sa Kristom i u istini i biti autentični kršćani u društvu kako bi budući naraštaji mogli vidjeti našu oporuku.
Na kraju tribine otvorila se plodonosna rasprava i druženje je nastavljeno uz razgovor u našem Pastoralnom centru.
Životopis generala: Wikipedija
