Na nedjelju Dobrog pastira ili 4. Vazmene nedjelje svetu misu u 11 sati predvodio je don Anto Aračić u koncelebraciji župnika i don Ive Borića. Ove nedjelje posebno molimo za nova svećenička i redovnička zvanja. Crkva žudi za pastirima koji će voditi njezino stado. Molimo se zato za svete svećenike te da nam Bog podari novih duhovnih zvanja.
Na svetoj misi krštena je Mirta, prvo dijete Danijela Nikšića i Anamarije r. Bićanić. Kuma na krštenju je bila Jelena Franjković, a obred krštenja predvodio je župnik preč. Luka Blažević.
Roditeljima, kumi i cijeloj obitelji čestitamo na daru života i što se malena Mirta pridružila najvećoj obitelji na svijetu - Crkvi.
Misno slavlje u 9 sati predvodio je don Ivo Borić.
U evanđelju je slikovit govor kakav je uobičajen u ono vrijeme. Ovaj jezik, kao i pojmovi „pastir“, „stado“, „ovce“, „ovčinjak“, poznat je u Bibliji od prve do zadnje stranice. Isus se zato i služi svim poznatim i opipljivim pojmovima koje ljudi njegova vremena razumiju, ali ne samo oni, nego i svi ostali koji i danas vide i pastire i stada, i ovce i ovčinjak u ovim našim bosanskohercegovačkim krajevima. Nažalost, vremena su se promijenila. Mnogi danas misle da je sramota biti pastir, čuvati ovce, brinuti se za druge, darovati dio svoga vremena i života drugima, razmišljaju poput onih koji su krenuli za Isusom i onda odgovorili: „Tvrd je to govor tko ga može razumjeti!“ U Starom zavjetu su vladare nazivali pastirima, koji su štitili narod i brinuli za njegove potrebe. Na žalost, često su se razočarali u njih i tražili nove pastire. Prorok Ezekiel i Boga naziva pastirom Izraela (Ez 34).
To čini i psalmist u današnjem psalmu. I vjerske su poglavare nazivali pastirima. Stoga Isus i uzima ovu općepoznatu sliku kako bi svojim slušateljima dočarao što želi reći, te koja je njegova zadaća i uloga u čovječanstvu. Ondašnji bi pastiri uvečer zatvarali svoja stada u zajednički tor, a noću bi jedan od njih čuvao sva ta zatvorena stada. Jutrom bi svaki pastir zvao svoje stado, da ga vodi na pašu, a ovce bi prepoznavale glas svoga pastira i išle bi za njim. Tako je počinjao pastirski radni dan, i ponavljao se svakog dana iznova. Iako često mislimo da su ovce glupe i neinteligentne, vrlo dobro znaju tko im želi dobro i tko ih hrani i brani. Pastir je neprestano s ovcama, na putu i kada miruju. Njegov je štap sigurnost ovcama te stoga i slušamo u Psalmu: „Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.“ Isus to pojašnjava, kada kaže da Dobri pastir ne spašava prije sebe, nego najprije spašava ovce, odnosno dijeli njihovu sudbinu, pa ako treba braneći ih i za njih daje život svoj.
Danas je ovdje nasuprot pastiru lopov i ubojica ovaca. Najamnik prije svega misli na svoju korist i sigurnost, a tek onda na stado, za razliku od pastira. On u opasnosti ostavlja ovce na milost i nemilost i bježi glavom bez obzira. Isus uspoređuje ondašnje vjerske vođe, svećenike i pismoznance, političare upravo sa najamnicima, a ne s pastirima. Dobri pastir u sebi ujedinjuje sve dobro i lijepo, radost, svjetlo, ljubav, sigurnost, nježnost, blagost. Sve što daje nadu i povjerenje ovcama. Zato ga slijede i s njime žive. On živi s njima i za njih. U toj se slici dade iščitati povijest i sudbina cijelog čovječanstva. Svi smo mi slični jedni drugima, iako su nam različiti jezici, mentaliteti, kulture, civilizacije… K nama je Bog poslao svoga Sina, da nam bude Spasitelj, Izvoditelj i Predvodnik na putu u očinski dom u nebesima. Bilo bi pogrešno razumjeti da se ova prispodoba odnosi isključivo na vjerske vođe ili na predvodnike u Crkvi. Odnosi se i na njih, ali ne samo i isključivo na njih. Svi smo mi pozvani u njegov ovčinjak, pridonijeti da njegov ovčinjak svaki dan postaje sve jači i veći, da okuplja nove ovce, a da one koje već jesu u njegovu stadu znaju i dalje čuti Pastirov glas i slijediti ga, a ne kao oni kojima Isus danas govori ovu prispodobu. Oni se kunu u svoj narod i za njegovo dobro, a narodu nikad teže i gore… Svi smo pozvani činiti sve moguće kako bi olakšali i pastirima i stadu. Isus nas poziva da u mnoštvu glasova prepoznamo Njegov glas i da ga slijedimo. Danas je ujedno i Dan duhovnih zvanja. Trebamo se upitati koliko ja pripadam Isusovu stadu i ovčinjaku? Koliko sam više mogao pridonijeti, a nisam, da stado napreduje u svakom smislu? Napose danas, kad se Crkvu i svećenike napada na svakom koraku, upitati se koliko molim za svoga svećenika, koliko sam spreman učiniti za Crkvu, mjesnu i Opću? Koliko sam puta čuo glas Dobrog Pastira i oglušio se o njega? Isus ni danas ne prestaje pozivati. Jesam li spreman pomoći one koji su se odlučili poći za Isusovim pozivom i podržati ih u njihovoj odluci? Svećenici, redovnici i redovnice nisu neki nadljudi s drugog planeta, nego su vaša djeca, vaša braća i sestre koji se, kako kaže II. vatikanski koncil „uzimaju od ljudi i postavljaju za ljude“! Dakle, braćo i sestre, ne preostaje nam drugo nego moliti za svoje svećenike da uistinu budu Kristovi i da žive, propovijedaju i slijede Njega, Dobrog pastira. Bio sam u nekim zapadnim zemljama koje danas imaju velikih problema jer nemaju duhovnih zvanja, nemaju kandidata za svećeništvo, redovništvo, a bez njih sve gubi svoj smisao jer nema tko prinijeti Kristovu žrtvu koja daje smisao i svrhu svim našim patnjama i žrtvama. Poštovani roditelji, nemojte biti sebični u ljubavi, darujte Bogu kako bi Bog vama darovao i kako bi ovaj dan uistinu bio na radost svima. Na koncu jednim primjerom želim potaknuti sve nas da molimo za ustrajnost u svećeničkom pozivu već postojećih svećenika, redovnika i redovnica te za nova duhovna zvanja i da ih svojim primjerom i podrškom preporučimo Dobrom Pastiru!
Svima želimo blagoslovljene dane koji su pred nama!
Razmišljanje: Katolički tjednik
