U nedjelju 20. rujna svete mise su slavljene u župnoj crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku u 9 i 11 sati.
Na svetoj misi u 11 sati obilježili smo Katehetsku nedjelju, molili za novu školsku i vjeronaučnu godinu da bude što plodonosnija; kako učenicima tako i učiteljima.
Ovog vikenda su u našoj župi boravili članovi Marijine legije sa svojim duhovnicima paterom Tomislavom Magićem i ocem Josipom Haspelom. Svetu misu u 11 sati je predvodio pater Tomislav u koncelebraciji župnika preč. Luke i oca Josipa.
U Božji vinograd
Današnje Evanđelje je odlomak kojemu prethodi dio o bogatom mladiću koji se nije zadovoljavao samo površnim izvršavanjem slova Zakona nego je tražio nešto više kako bi baštinio život vječni, i kojem Isus nudi da proda sve što ima, podijeli siromasima i onda pođe za Njim! On, bogat i škrt nije htio poslušati Njegov poziv. Danas nas Bog poziva u svoj vinograd! Poziv vrijedi za sve ljude svih vremena! Svi smo pozvani u svoje vrijeme, netko prvi, tj od rođenja, a netko posljednji, tj. u zadnjem trenutku svoga zemaljskoga života! Radno vrijeme se mjeri po ondašnjem računanju: prvi sat dana bio je rano izjutra, oko 6:00, treći sat – naših 9:00; šesti sat – naših 12:00 ili podne; deveti sat – 15:00; jedanaesti sat – predvečer, oko 5 popodne! Krist ovdje naglašava bit služenja i otkriva Božje vrednovanje što znači služiti Bogu. Farizeji su nastojali otkriti Božju računicu, htjeli su točno utvrditi što Bog od njih traži da ga „namire“ i da budu onda „kvit“. Htjeli su s Bogom imati „čiste račune“, štoviše, da im Bog bude „dužan“. To je religioznost „dam-daj“! Služim Bogu da mi Bog služi. Prema Isusu, služiti Bogu treba iz čiste ljubavi, bez računa. Svi će primiti nagradu, istu nagradu – život vječni!
Pravedna i dogovorena cijena
Kad stavimo ruku na srce, svi mi mislimo kao ovi radnici u današnjem evanđelju, kojima je žao, što je domaćin jednako platio one posljednje, kao i njih prve. Ne shvaćaju da su oni bili upravo oni izabrani od svih drugih, a oni to smatraju kaznom (Izrael, kršćani…), to za njih nije povlastica nego kažnjavanje i traže račun od Gospodara. Jedna Gospodareva riječ kaže im sve kada ih pita „nije li vlastan raditi sa svojim što hoće?“, ili još teže pitanje: „zar ste vi zavidni što sam ja dobar prema svima?“ Zaboravili su, da su se na početku pogodili po cijenu, koju su dobili. Isus uči, da je njegov Bog takav: svakome želi dati nebo, kao nagradu. Slična je tome i svaka mati: živi za svako dijete, kolikogod ih ima. Ta sva su ona – njezina djeca. Isus nam objavljuje Boga koji je dobar svakome! I meni, i mom bratu i sestri… svakomu i svima. Da nije takav, tko bi se uopće spasio? Netko je imao sreću već u očinskom domu naučiti živjeti po Božju! Drugi je o tome tek nešto čuo na smrtnoj postelji. A Bog ne želi da mu se itko izgubi! Bože dragi! Kako je teško razumjeti zakon ljubavi svima koji se zatvaraju u sebe i svoju oholost, misleći da i Bog mora raditi po njihovim naumima i prohtjevima. Gotovo nam se čini da bismo u svojoj okorjeloj oholosti htjeli i Bogu zapovijedati.
Milosrdan svima...
Kraljevstvo je Božje vinograd o kojem nam danas govori evanđelist Matej. Mi smo svi radnici koje Bog na različite načine i u različito doba našeg života poziva u vinograd. Prigovaramo onima koji su do jučer živjeli do nas ali ne i s nama i žestoko ih napadamo i ne dopuštamo iskreno obraćenje, a ima i takvih. Jasno, da u nekima ima i onih koji su samo promijenili dres, a nutrina je ostala ista. Ali, ima i to veoma mnogo onih koji su srcem prihvatili promjenu u svom životu i nastoje iskreno živjeti svoje oduševljenje. Gospodin nas neprestano poziva da je njegova ljubav iznad naših zasluga i rada, a posebno je milosrdan prema slabima i siromašnima, onima koje zove posljednjima u ovom evanđeoskom ulomku. Tako naša dobra volja i spremnost raditi u vinogradu vrijede puno više od samoga rada i to Bog cijeni. Stoga molimo da nam Gospodin da razboritosti i da naše misli usmjerimo ka Njemu i radimo zdušno u vinogradu u koji nas on šalje.
Bogati urod
Veliki ruski pisac iz prošlog stoljeća zabilježio je poznati primjer, koji je uvijek suvremen. Živio je neki čovjek u susjedstvu, a bio je vrtlar. Nije bio bogat, ali je dugo godina marljivo radio. Uspio je kupiti lijepi vinograd. Odgojio je tri jak i zdrava sina. Ali upravo je tu srž stvari! Trojica mladića nikako nisu namjeravali razumjeti oca i njegov rad u vinogradu. Tako je bilo dugo godina. Jednoga je dana otac osjetio da mu se bliži smrt, pa pozove svu trojicu te im kaže: "Sinovi dragi, moram vam otkriti jednu tajnu. U mom je vinogradu zakopano toliko blaga da vam svoj trojici može biti dovoljno za miran i bezbrižan život, toliko da možete biti sretni u pravom smislu. Nađite ovo blago i lijepo ga bratski podijelite, kako i dolikuje." Rekavši to izdahnu. Nakon očeve smrti, sinovi su s motikama i trnokopima ušli u očev vinograd i počeli redom duboko prekopavati tražeći skriveno očevo blago. Danima su kopali i tražili, jer je vinograd bio velik, a nisu znali gdje je blago zakopano. Na koncu su vidjeli da su prekopali cijeli vinograd, a blagu ni traga. Ostali su prilično razočarani, ali… Sljedeće su godine, ponovo se nadajući, počeli tražiti i prekopavati vinograd. Na kraju, kada su drugi put prekopali očev vinograd, došle su im na pamet očeve riječi: „Vinograd dobro uskopan, urađen i brižljivo odgajan daje velik urod.“ Prodali su urod i dobili mnogo novaca koje bratski razdijeliše po očevoj želji. Otada su razumjeli da je najveće čovjekovo blago plod njegova rada.
Sestre i braćo! Budimo i mi radnici u vinogradu Gospodnjem, a taj je vinograd svuda gdje smo mi: u školi, na poslu, u obitelji, u vrtiću, tvornici ili bilogdje gdje smo mi. Radimo kao oni pravi pozvani i na koncu ćemo susreti Gospodina i primiti istinsku plaću, a to je život vječni. Amen.
Razmišljanje: Katolički tjednik
