U Širokoj Kuli u utorak, 13. listopada 2026. godine, obilježena je 35. obljetnica stradanja mještana Široke Kule i okolnih naselja tijekom Domovinskog rata.
Obitelji poginulih, mještani, predstavnici državnih, županijskih i gradskih vlasti te brojni građani okupili su se kako bi molitvom i odavanjem počasti sačuvali uspomenu na nedužne žrtve stradale u jesen 1991. godine.
Obilježavanje je započelo svetom misom za sve žrtve u župnoj crkvi sv. Mateja apostola, koju je predvodio gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo, u koncelebraciji sa župnikom vlč. Lukom Blaževićem.
U propovijedi naslovljenoj „Krv nevinih ne može se oprati” biskup Marko Medo osvrnuo se na tragične događaje iz listopada 1991. godine, stradanje nedužnih civila, važnost očuvanja povijesne istine te kršćanski poziv na pravdu, oproštenje i molitvu.
Na početku propovijedi, obraćajući se okupljenim vjernicima i obiteljima stradalih, biskup je podsjetio na događaje koji su prije 35 godina obilježili Široku Kulu:
„Danas je 13. listopada. Na ovaj isti dan, prije trideset i pet godina, u ovom je selu započelo ono što ne smijemo i ne možemo zaboraviti. U rujnu 1991. Široka Kula bila je okupirana.”
Podsjetio je da su u svojim domovima ostali uglavnom stariji ljudi, oni koji nisu htjeli ili nisu mogli napustiti svoje kuće i grobove svojih predaka. Među ubijenima bila je i trinaestogodišnja Verica Nikšić, koja je stradala zajedno sa svojom majkom Mandom, te sedamnaestogodišnji Ivica Nikšić, dok je najstarija žrtva imala 95 godina.
Govoreći o stradanju civila u Širokoj Kuli i okolnim mjestima, biskup je podsjetio i na srpsku obitelj Rakić, koja je ubijena jer se nije htjela priključiti zlu, istaknuvši:
„Njihova nam smrt govori nešto vrlo evanđeosko: zločin nema narodnost, a ni pravednost nema narodnost. Granica između dobra i zla ne prolazi između naroda, nego kroz ljudsko srce.”
Povezujući tragične događaje s evanđeoskim odlomkom današnjega dana, biskup je progovorio o čistoći ljudskoga srca i odgovornosti pred Bogom.
„Braćo i sestre, ima krivnje koju nikakva voda ne može oprati. U poznatoj Shakespeareovoj drami ubojica neprestano pere ruke, a uvijek ih vidi krvave. U evanđelju Pilat pred mnoštvom pere ruke i govori da je nedužan za krv pravednika – a povijest ga pamti upravo po toj krvi. Od samih početaka Božja riječ kaže Kajinu: „Glas krvi brata tvoga viče k meni sa zemlje” (Post 4,10).”
Govoreći o pokušajima prikrivanja počinjenih zločina, nastavio je:
„Oni koji su ovdje počinili zločin pokušali su ga izbrisati. Paljenjem kuća, bacanjem tijela u jame, šutnjom. Tragovi se mogu zatrpati, a istina se ne može. Krv nevinih s ove zemlje viče k Bogu. I ne viče za osvetom – viče za istinom, za pravdom i za spomenom.”
Poseban dio propovijedi biskup je posvetio pitanju kako kršćani trebaju gledati na počinjene zločine, naglasivši da evanđelje ne dopušta ni zaborav ni mržnju.
„Kako onda mi, kršćani, trebamo gledati na ovaj zločin? Evanđelje nam ne dopušta ni zaborav ni mržnju. Pokazuje nam put kroz tri riječi: istina, pravda i oproštenje.”
Govoreći o prvoj od tih riječi, istini, istaknuo je:
„Prva je istina. Zločin treba nazvati njegovim imenom – bez umanjivanja i bez preuveličavanja. Isus je farizejima govorio otvoreno, jer se samo na istini može graditi. Umanjivati zločin znači ponovno ubijati žrtve, ovaj put šutnjom. Ali istina traži i poštenje prema svakoj nevinoj žrtvi: ovaj je kraj, nažalost, i ranije, u Drugom svjetskom ratu, natopljen nevinom krvlju. Svaka je nevina krv dragocjena pred Bogom.”
Nastavljajući govoriti o pravdi, naglasio je važnost osobne odgovornosti za počinjene zločine te prava obitelji da doznaju istinu o sudbini svojih najmilijih:
„Druga je pravda. Krivnja je uvijek osobna, nikada krivnja cijeloga naroda. Zato su sudske presude važne: one zločin pripisuju onima koji su ga počinili, a ne skupini kojoj su pripadali. No mnogo je toga ostalo bez odgovora i bez kazne. Obitelji imaju pravo tražiti istinu o svojim najmilijima i pravo znati gdje su njihovi grobovi. Pravda nije osveta – pravda je oblik ljubavi prema žrtvama.”
Treću riječ, oproštenje, biskup je posebno povezao s kršćanskom vjerom i Kristovim pozivom na slobodu od mržnje:
„Treća je oproštenje. Ono je najteže i nitko ga ne može nametnuti onima koji su izgubili svoje drage. Oproštenje nije zaborav, niti ono briše pravdu. Oproštenje je Božji dar koji čisti nutrinu onoga koji je ranjen – da zlo ne pobijedi dvaput: jednom kada je ubijalo, a drugi put kada bi u našim srcima ostavilo mržnju.
Upravo o tome govori sveti Pavao u današnjem prvom čitanju: „Za slobodu nas Krist oslobodi! Stojte dakle čvrsto i ne dajte se ponovno sapeti u jaram ropstva” (Gal 5,1). Mržnja je jaram. Tko mrzi, ostaje vezan uz onoga koji mu je nanio zlo. Krist nas želi slobodne – slobodne da tražimo pravdu bez mržnje i da pamtimo bez gorčine. Pavao zato kaže da u Kristu vrijedi samo „vjera koja djeluje po ljubavi” (Gal 5,6).”
Govoreći o važnosti očuvanja uspomene na stradale, biskup je naglasio da kršćanski spomen nije samo prisjećanje na prošlost, nego i čin ljubavi te pogled prema vječnosti.
„Zašto se onda svake godine vraćamo ovamo? Zato što je spomen čin ljubavi. Spomenuti nečije ime znači reći: tvoj život nije bio uzaludan, tvoja smrt nije zaboravljena.”
Prisjetio se i „Portala hrvatske povijesti”, podignutog u spomen na stradale, kod stare šterne odakle su mještani odvedeni u smrt, povezujući simboliku vode s kršćanskim značenjem krštenja i očišćenja ljudskoga srca.
U nastavku je upozorio na odgovornost sadašnjih naraštaja da istinu o stradanju prenose budućim generacijama, ali bez poticanja mržnje:
„Pazimo kako govorimo o drugima, osobito pred djecom. Prenesimo im istinu o Širokoj Kuli – cijelu i nepomućenu – ali im ne prenesimo mržnju. Neka znaju što se ovdje dogodilo, kako bi bolje znali graditi suživot i čuvati mir.”
Govoreći o životu koji se nastavlja unatoč proživljenim stradanjima, istaknuo je:
„A milostinja „iznutra” jest ljubav koja gradi. Široka Kula danas ima malo stanovnika, ali živi: u obnovljenim domovima, u ličkoj pjesmi i nošnji koju mladi pronose svijetom, u vjeri koja se i danas ovdje slavi. To je najjači odgovor zlu – život koji je ostao, vjera koja nije ugašena, nada i ljubav koje nisu ugašene.”
Na završetku propovijedi biskup Medo pozvao je okupljene na molitvu za sve stradale, njihove obitelji i budućnost ovoga kraja:
„Služeći danas Euharistiju, prinosimo Gospodinu sve stradale u Širokoj Kuli i okolnim selima. Molimo za njihov vječni mir. Molimo da se pronađu posmrtni ostaci onih koji još nemaju groba. Molimo za njihove obitelji, da im Bog bude utjeha i snaga. Molimo i za one koji su zločin počinili, da dođu do istine i obraćenja, jer samo istina oslobađa. I molimo za ovaj naš kraj – da nikada više ne bude ni nevinih žrtava ni zatrovanih srdaca.”
Propovijed je zaključio riječima:
„Neka Majka Božja, Žalosna Gospa koja je stajala pod križem svojega Sina, bude s majkama, očevima i djecom ove zemlje koji su oplakivali svoje najdraže. I neka Krist, čija krv govori jače od krvi Abelove (usp. Heb 12,24), očisti našu nutrinu i podari nam mir. Amen.”
Svetoj misi, uz članove obitelji stradalih i brojne mještane, nazočili su državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Darko Nekić, ličko-senjski župan Ernest Petry, gradonačelnik Gospića Darko Milinović te zamjenik gradonačelnika Ivica Kovačević.
Nakon misnog slavlja obilježavanje je nastavljeno kod spomen-obilježja žrtvama Drugoga svjetskog i Domovinskog rata, gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće u znak sjećanja na nevino stradale.
Prije polaganja vijenaca okupljeni su poslušali pjesmu „Nestali” u izvedbi Hrvatskih ruža.
Vijence su najprije položili i svijeće zapalili članovi obitelji poginulih, a potom predstavnici državnih, županijskih i gradskih vlasti, Hrvatske vojske, policije, udruga proisteklih iz Domovinskog rata te brojni građani.
Nakon polaganja vijenaca gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo predvodio je molitvu odrješenja za sve stradale.
Komemoracijom je odana počast nedužnim žrtvama s područja Široke Kule i okolnih naselja, ubijenima tijekom jeseni 1991. godine u zločinima počinjenima za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku.
Obilježavanje 35. obljetnice stradanja još je jednom podsjetilo na teške posljedice Domovinskog rata za stanovništvo Široke Kule i okolnih mjesta te na važnost očuvanja povijesne istine i dostojanstvenog sjećanja na nevine žrtve.
Unatoč proteku tri i pol desetljeća, događaji iz jeseni 1991. godine ostaju trajno upisani u povijest ovoga kraja. Današnjim okupljanjem, molitvom i odavanjem počasti iskazano je poštovanje prema svim stradalima, uz poruku da njihova imena i sudbine ne smiju biti zaboravljeni.
GSB
