Sjećanje na Vukovar

Objavljeno   

Kako se Vukovar i ostala mjesta ne smiju zaboraviti to su i svojim uradcima pokazale i učenice 8. razreda,ovogodišnje kandidatkinje za krizmu i ministrantice Roberta Pešava i Lucija Orešković.

Sjećanje na Vukovar

Godine su prošle i godine prolaze, a slike i sjećanja su i dalje bolna. Ono što tad se dogodi obilježi tadašnju generaciju, a i generacije poslije. Tama se uvukla u grad, krv i suze, jauci, bol i patnja zavladali su ulicama. Tama je pokušala progutati Vukovar, već se nadvila nad svakom ulicom, svakom kućom i svakim Vukovarcem. Domove razoriše, mir i spokoj rastjeraše, živote oduzeše. Vukovar baciše na koljena. Ali nisu očekivali da će taj isti Vukovar, koji tamom su prikrili, da će se taj grad izdići opet s glavom gore. A on je upravo to i napravio! Hrabri naši ljudi, očevi, sinovi… Svi oni sa strahom koji im se u očima skrivaše i molitvom koja im poteče s usana, u tu tamu nesebičnu uđoše. Svoj život, svoju dušu za slobodu svoje djece, za slobodu grada i za svoj narod dadoše. Te hrabre duše postadoše svjetlo koje pobijedi i otjera tamu. Vukovar se diže, svjetlo zavlada gradom, gradom koji postade simbolom slobode. I danas je trenutak sjećanja kad će se sve te hrabre duše i naše molitve iz Ličkog Osika ujediniti i zasjati jednakim vukovarskim svjetlom , svjetlom hrabrosti i žrtve, svjetlom zahvalnosti i ljubavi, svjetlom nade i mira. (Roberta Pešava)

Vukovar

Sivo, tmurno,

razoriše, rastjeraše, oduzeše.

Suze, jauci, bol, krv,

bolesno, slabašno, krvavo.

Uništiše, okupiraše Vukovar!!!

(Roberta Pešava)

 

 

VUKOVAR

Studena noć.

Snijeg i vjetar.

Kolona kroči.

Žene, djeca, starci…

Ruševine i pustoš

vladaju.

U daljini,

plamen i pucnjava.

Kolona kroči.

Žene, djeca, starci…

(Lucija Orešković)

Fotogalerija

Mrežna stranica www.zupa-svjosip-losik.hr koristi kolačiće (cookies) kako bi poboljšala funkcionalnost stranice. Korištenjem ove web stranicu bez promjene početnih postavki slažete se s našim postavkama kolačića.

Slažem se